Piše: Tomislav Marijan Bilosnić
Dopredsjednica Društva hrvatskih književnika i predsjednica Povjerenstva za književne veze te udruge dr. sc. Željka Lovrenčić, uspješno se bavi i promidžbom naših književnika u svijetu.
Upravo u toj ulozi, idući će tjedan u Amsterdamu predstaviti roman Anđelka Vuletića „Poraz osvetnika”. Djelo e u nizozemskoj inačici naslovljeno Wraak objavljeno je u nakladničkoj kući KLIN (Kroatische Literatuur in Nederland). KLIN je pokrenula Sanja Kregar, Hrvatica oja živi u Nizozemskoj i bavi se objavljivanjem knjiga hrvatskih autora u toj zemlji. U njezinoj nakladničkoj kući do sada su, primjerice, objavljena djela Gorana Tribusona, Julijane Matanović, Mire Gavrana, Ratka Cvetnića i nekih drugih hrvatskih književnika.
Anđelko Vuletić (Trebimlja, Trebinje, 1933.) koji od 1993. živi u Zagrebu, kao pjesnik sklon je nadrealizmu, kalamburima, jezičnim igrama i psalmičkim intonacijama. Teme su mu često slične onima iz njegova proznog izričaja: rodni zavičaj, politička i mentalna slika Balkana, rat, ideologija. Neke od njegovih pjesničkih zbirku su: Gramatika ili progonstvo (1961.), Jedina nada (1962.), Sedam vječnih pitanja (1965.), Kad budem velik kao mrav (1977.), Čempresi u zavičaju (1980.), Čitači vremena (2001.), Svemirsko ogledalo (2002.) itd. Piše i pripovijesti i drame te prevodi s francuskog, mađarskog, engleskog, češkog i slovenskog jezika. Njegova su djela prevedena na nekoliko stranih jezika.
U svojim romanima bavi se tragičnom sudbinom malih ljudi u Hercegovini (Gorko sunce, 1956.), piše o izopačenosti ljudske naravi i o okrutnome zlostavljanju najbližih članova obitelji (Drvo s paklenih vrata, 1963.)… Roman Deveto čudo na istoku (1966.) je osuvremenjena inačica antičkog mita o Edipu s autobiografskim primjesama, dok se romani Dan hapšenja Vile Vukas (1980.) i Jadi mladog karijeriste (1984.) bave simbolikom i mitskim ozračjem bosansko hercegovačkog okruženja. Roman Čudotvorna biljka doktora Engela (1989.) fiktivna je autobiografija liječnika opsjednutog izumom lijeka protiv mržnje i zla u ljudima. Vuletić se često bavi i kritikom komunističkog režima – primjerice u romanu Dva hrama, dvije razvaline, koji je priređen za tisak 1969., a objavljen 1994. ili u onome naslovljenom Nadglednica djevojaka iz Moskve čija je radnja smještena u Sarajevo u vrijeme komunističke represije. Roman Plamen i slamka (2006.) opisuje intimnu dramu glavnog junaka i evocira doba velikih ideologija i revolucija. U romanu Poraz osvetnika Vuletić se bavi problematikom osvećivanja, odnosno bilo kakvom vrstom osvete. Radnja se događa u vrijeme najžešće opsade Sarajeva devedesetih godina. Na pogrebu prijatelja, skupina bivših političkih zatvorenika postavlja si zadatak da se osvete svojim mučiteljima. Oni ne brinu o svakodnevnim stradanjima izazvanim opsadom grada i egzistencijalnim problemima nego se prepuštaju mržnji i osveti te ispunjenju svojih osvetničkih želja. Nakon niza događaja, kad se konačno domognu svojih mučitelja, i sami postanu mučitelji. No, pritom i stradavaju. U ovome zanimljivom i napetom romanu Vuletić poručuje da svaka osveta zapravo uništava osvetnike i razara čovjekov život.
