Četrdesetak entuzijasta okupljenih oko Facebook grupe Đir oko Borika ovog će vikenda oživjeti vrijeme svoje mladosti te se baš kao u osamdesetim godinama prošlog stoljeća zaputiti prema automotodromu u Grobniku. Tamo ih neće čekati najveći motociklisti današnjice, kao što su ih tada dočekivali Randy Mamola, Kenny Roberts, John Kocinski, Takazumi Katayama, koji su žarili i palili tom stazom, ali je njihov duh i dalje prisutan.
Sve je krenulo kada su se Zadrani u koroni okupili oko spomenute stranice, a odakle joj naziv pojasnio nam je danas, gostujući na Radiju 057, inicijator Duško Brala.
– U to vrijeme, kad bismo se u gradu sreli na motorima, rekli bismo jedan drugome, “ajmo u đir oko Borika”. Onda bismo došli do slastičarnice Gagica, malo stali, pojeli krafnu, pa “ajmo u đir do Grada”, pa nazad na Borik i tako cijeli dan i cijelu večer. Zbog toga ćemo i na ovaj naš put prema Grobniku krenuti u subotu ujutro od Yachtinga te se na isto mjesto vratiti u nedjelju poslijepodne, kaže Brala.
Dok su pretraživali i objavljivali stare fotografije i videozapise rodila se ideja o moto susretu. Prošlog tjedna otišli su u jedan probni đir na 15. Nagradu Grada Skradina, odakle su se vratili puni dojmova. Nema sumnje da će sve biti još bolje na glavnom događaju.
– Okupljamo se od 8 do 9 sati u Yachtinga i dijelimo se u nekoliko grupa s vođama, koji zbog sigurnosti na cesti moraju imati žute prsluke. Odatle krećemo prema Karlobagu, Senju i Bakarcu, koji je uvijek bio stajalište za ručak na povratku s Grobnika. S ovog mjesta bi uglavnom kretala “utrka” prema Zadru, kako bi oni najbrži prvi mogli ispričati što se doživjelo. Na grobničkoj stazi napravit će se promotivni đir, fotografirati se i onda prespavati u Opatiji.
Sljedećeg dana posjetit će se jednako legendarna staza u Preluku, na kojoj su se utrke vozile od 1948. do 1977. godine.
– Nekome tko to nije doživio u ono vrijeme bez mobitela teško je shvatiti veličinu Velike nagrade, koja je u to vrijeme bila kao Grand prix u današnjoj Formuli 1. Opatija i cijela regija bili su poprište velikog broja ljudi vezanih uz ovu industriju. Šteta što nakon raspada države licenca nije ostala u Hrvatskoj, kaže Brala.
Zadrani su na Grobniku utrke uvijek pratili uz tzv. Zagrebačku okuku, gdje su se motociklisti morali naginjati do samog tla kako bi ju prošli u idealnoj brzini. Možda će netko i u subotu, kada se dovoljno približi, ugledati mitskog Mamolu kako, dodirujući rubom koljena vrući asfalt, u milisekundi prolazi pokraj njih…