Košarkaši Zadra sinoć su šaptom pali protiv ne toliko bolje momčadi Igokee. Gosti iz Laktaša dosta su nervozno ušli u utakmicu, pustili Zadru da se odvoji na 10 poena prednosti, ali su potom iskoristili (ne)shvatljiva pad momčadi Vladimira Anzulovića i na kraju čak i rutinski slavili rezultatom 64:77.
Anzulović je momčad preuzeo u lošoj situaciji, nakon što je pod Ivanom Perinčićem zabilježila četiri poraza u ABA ligi, a jednim bljeskom protiv Borca, kada ju je vodio Srđan Heblich. Mnogi su bili skeptični nakon njegovog dolaska u Zadar, pogotovo u svjetlu činjenice da je kao drugi kandidat spominjan Petar Mijović. U nekim utakmicama koje su bile unaprijed izgubljene (Crvena zvezda, Budućnost) moglo se vidjeti nove ideje, pomake u određenim fazama igre, no sve je to bilo uzalud. Zadar je sinoć izgubio od momčadi koju se moglo pobijediti, protiv Alkara i Gorice iščupale su se pobjede na koš i pola koša i sve zajedno ne čini se da se zadarski brod pomaknuo i za milimetar. Unatoč tome, Anzulović je i sinoć rekao da se radi dobro i da očekuje da će se to uskoro vidjeti na parketu.
– Čestitam Igokei na fer i sportskoj borbi i čestitam im na pobjedi koja je mogla otići i na našu stranu. Žao mi je što nismo iskoristili period igre u prvom poluvremenu u kojem smo mogli otići na prednost s većim brojem poena. Na kraju su presudile neke stvari u obrambenoj koncentraciji koju vježbamo. Ovi momci stvarno dobro treniraju i nadam se da ćemo u narednom periodu to prenijeti na parket, rekao je sinoć Anzulović.
Za rad s momčadi sada barem ima nešto vremena, jer je nova obveza u ABA ligi tek 5. prosinca na gostovanju kod Cedevite Olimpije, a zapravo prva šansa za nešto napraviti je dolazak Mornara 12. prosinca. Crnogorci su ove godine neprepoznatljivi, sa Zadrom dijele posljednje mjesto u ligi, no nesumnjivo imaju potencijala za napredak i bit će težak protivnik.
S druge strane, Anzulović već nakon mjesec dana rada mora pobjeđivati. Neće mu biti lako zbog disbalansa u momčadi. Uz standardno izvrsnog Cartera, pojedince koji iskaču u pojedinim utakmicama (Mavra, Junaković, Drežnjak…), veliki je problem centarska pozicija. Puno se očekivalo od Uroša Lukovića, igrača koji je doveden jer je i “bolji od Onuakua”, ali igrača koji u utakmicama igra tek po desetak minuta.
Već nakon nekoliko minuta u igri Luković gubi dah, sporo se vraća u obranu i ostavlja rupu pod košem, pa Anzulović mora posezati za Vukovićem, čak i Drežnjakom. Kako to izgleda dobro se vidjelo i sinoć, kada je Ilić bez problema zakucavao pored njih. Veliki potencijal na toj poziciji je 19-godišnji Buljan, koji sinoć nije dobio niti sekunde. Tako se Anzulović vraća na poziciju koju je imao Perinčić – momčad gubi, a mladi domaći igrači ne igraju. Lukovićeva daljnja sudbina u klubu vrlo je upitna: ako ga uz sve pripreme hvaljeni kondicijski trener Mario Mandir nije doveo do razine da može odigrati 20 minuta u utakmici, čini se da koristi od njega klub ne može imati.
Ove sezone nema ni publike koja bi podigla momčad. Tornado je (i dalje) u bojkotu zbog dovođenja Pavla Marčinkovića, navijačima bez COVID potvrde puno je svaki put uz cijenu ulaznice platiti i testiranje od 70 kuna, za ovakvu košarku, dok je treći dio jednostavno odustao od gledanja ovakvog mučenja iz godine u godinu. Stotinjak okupljenih navijača u velebnoj dvorani sinoć je pokazalo da tri milijuna kuna iz gradskog proračuna nisu najveće problem. Nedostatak vizije kako bi Zadar trebao igrati, koji bi mu trebali biti ciljevi u ovoj sezoni i s kojim to igračima ostvariti mogli bi biti skuplji od tog iznosa…