ZADAR – Teatro VeRRdi, u koprodukciji s NMG – Novomedijskom galerijom i udrugom “Mavena”, u Zadru je predstavio performance predstavu “EU pionir”.
Riječ je o performanceu koji preispituje ulazak Hrvatske u EU i apsolutnu nacionalnu podređenost tome cilju, nacionalno sjećanje i doživljaj kolektivnog identiteta, teško breme povijesnog naslijeđa i žrtava masovnih zločina kojima se licitira za dnevnopolitičke svrhe.
Iza leđa performera, na velikom kinoplatnu, projicirala se konekcija na internet. A raspon pretrage na internetu kretao se od pretrage po recepturama za izradu molotovljevih koktela, pa do povijesnih Titovih govora.
– Danas, kada postajem EU pionir, dajem časnu pionirsku riječ da ću surađivati s umjetnicima iz EU-a i da ću biti dobar umjetnik – glasila je preformulirana prisega trojice EU pionira koji su imali žute marame i plave kape, naprijed s krugom eurozvjezdica, a na zatiljku sa žutom petokrakom.
Umjetnici Boris Kadin, Daniel Franov Laso, Davor Aras i Igor Petrovski zapitali su se treba li danas i umjetnik biti pošten, iskren, odan, ustrajan, napredan i radišan kao pionir.
Dramatični vrhunac dogodio se kod licitiranja tisućama žrtava ratnih zločina koji su stradali na Bleiburgu, u Jasenovcu, Srebrnici, Vukovaru i drugim povijesnim stratištima.
Pjesma “Krist jednom stade na žalu” tako je postala “Bleiburg jednom stade na žalu” “O, Bleiburg, zar si pozvao mene? Tvoje žrtve moje rekoše ime”, pjevao je performer i trenutak poslije u disko-ritmu pozvao: “Vodi me na Bleiburg, to mi dobro pristaje, vodi me na Bleiburg, tamo nam je najbolje.”
Duhovita je bila uspostava ravnoteže između političke ljevice i desnice. Mladom performeru dodavao se teret čas u jednu, a čas u drugu kantu, koje su kao vaga visjele o gredi na njegovim ramenima. Prevaga je prelazila s jednog na drugi politički pol, sve dok se ne bi postigao balans u “centru” jer tako “preporučuje EU”.