Željko Dilber (56), najbliži prijatelj i suborac Ante Gotovine, umirovljeni brigadir:
S Antom Gotovinom razgovaram svaki dan. Baš svaki. Nekada i više puta dnevno.
To je tako svih dana od kada je u Haagu, dakle gotovo pet i pol godina – kaže nam Željko Dilber, čovjek od najvećeg Gotovinina povjerenja. Dilber i Gotovina upoznali su se krajem 1992. godine, kada je Gotovina preuzimao zapovjedništvo Zbornog područja Split i na prvom sastanku upoznao sve zapovjednike postrojbi sa cijeloga Zbornog područja.
– Taj prvi susret nije nagoviještao naše daljnje neraskidivo prijateljstvo. Tada sam samo uočio da je Gotovina prvi koji je na jednom mjestu okupio sve zapovjednike, do tada to nismo imali.
Htio je sve doznati iz prve ruke, a prethodno je obišao cijelu crtu u zoni odgovornosti tog područja. Baratao je činjenicama i odmah je imao viziju što treba raditi – rekao je Dilber, čijem unuku je Ante Gotovina kum.
Prijateljstvo je došlo u narednim mjesecima i godinama, i ostalo je neprekinuto, sve godine, do danas.
Željko Dilber: Ne možete ni zamisliti koliki je Ante optimist
– I ostat će. Ja sam njegov prijatelj bez zadrške – kaže Dilber, koji je teško birao riječi.
– Iako s Gotovinom razgovaram svaki dan, znamo da se sve snima. K njemu odlazim najmanje jednom u dva mjeseca, a i ti se razgovori nadziru. U prostoriji u kojoj u Haagu razgovaramo nisam vidio prisluškivače, ali za očekivanje je da i to slušaju. Rado bih bio manje suspregnut kada razgovaramo, rado bih bio otvoren, ali to je za sada nemoguće.
No Gotovina je optimist kakvoga rijetko možete upoznati. A ja o našem prijateljstvu mogu samo reći da je potpuno, intimno, odano. Naš privatni odnos mora ostati naš i zato biram riječi. Agonija koju prolazi traje deset godina – kaže Željko Dilber.
Tuđmanove slike
Gotovina i Dilber cijeli su rat proveli zajedno, potom zajedno radili u Zagrebu u MORH-u, kad je nakon izbora 2000. godine stigao nalog da se iz svih ureda sa zidova skinu fotografije dr. Franje Tuđmana i Gojka Šuška.
– Pitao sam Gotovinu što se događa. Odgovorio mi je: ‘Imaš samo dvije mogućnosti. Ili ćeš poštivati sustav, ili ćeš skinuti uniformu’. Ja sam skinuo uniformu i otišao. Gotovina je ostao, ali ne dugo, jer je iste godine u rujnu umirovljen odlukom tadašnjeg predsjednika Stipe Mesića – kazao je Dilber, koji je svoju mirovinu zamrznuo i danas radi u ‘Jadranskom osiguranju’.
Iste godine su glasine o podizanju haaške optužnice protiv Gotovine postajale sve češće.
Do zadnjeg trena nisam u to vjerovao, jer sam znao što je i kako u ratu radio, znao sam kako se odnosio prema neprijateljima, prema civilima, prema podređenima… Onda se saznalo da je optužnica stigla, ‘ležala’ je mjesec dana u ladici, a kroz to vrijeme nitko službeno Gotovinu nije pozvao da mu tu informaciju kaže.
Gotovina je to protumačio kao izdaju. I nije mogao imati povjerenja u tu i takvu vlast, zbog čega se odlučio na takav potez, na ‘nestanak’.
Što se mene tiče, osjećao sam strašno razočaranje tadašnjom vladajućom strukturom.
Druge osjećaje ne mogu ni opisati na ovom mjestu. Njegovim se imenom trgovalo u odnosima s Haagom i međunarodnom zajednicom i to jest izdaja. Tada je bilo zgodno da se Antu makne s javne scene, zbog njegova velikog autoriteta i karizme koju je imao – opisao je Dilber.
Gotovinu je opisao kao strogog vojnika, a istodobno ‘velikog čovjeka, u svakoj prilici’.
Ljubav za Dalmaciju
– Kao čovjek je bio tolerantan. Imao je vremena i razumijevanja baš za svakog svog vojnika – rekao je Dilber.
– Ni on ni ja nismo nikada imali potrebu za pompoznošću. Privatno, povezivala nas je ljubav prema moru, konobi, klapi, dalmatinskoj pjesmi, briškuli i trešeti, društvu običnih ljudi. To nas čeka opet, u Pakoštanima, bilo gdje – zaključio je Dilber.
Željko Dilber otputovat će u Haag na izricanje presude Gotovini. Kaže da ne putuje ‘organizirano’, nego sam.