Dok se kristalići Paškog sira tope na okusnim pupoljcima pružajući im pravu senzaciju fuzijom slanog i slatkog s toplom orašastom notom, paška skuta je blaga, nježna i podatna, kao da želi da njena nutritivna svojstva supernamirnice ostanu tajna koju mogu otkriti samo odabrani, piše portal Otoci.eu.
Pravi se u ograničenim količinama i to samo u prvom dijelu godine, a s obzirom da ima kratak vijek trajanja od par dana, skuta nije lako dostupna pa često pravi gastroznalci, bonkulovići i dame istančana ukusa, dolaze u grad Pag samo da bi kupili taj bijeli grumen zlata.
Skuta je delikatesa koja nastaje pri izradi paškog sira i dok je sir pastiru bio namijenjen prodaji ili razmjeni, skuta je ostajala obitelji kao zaslužena nagrada nakon teškog rada i odricanja. U škurim zimama okusom doma prizivala je uspomene na djetinjstvo i još jednom potvrdila priču o ovčarstvu Paga koje se održalo kroz vjekove.
Osim snažne emotivne veze Pažana i skute, ona je oduvijek bila njihov saveznik u očuvanju zdravlja. Dok bi bure zorom nemilosrdno pustošile paški otočni krajolik, dan bi ritualno započinjao crnom kavom ili kavovinom od žitarica u koju se stavljalo komadiće skute uz krišku crnog kruha.
Skuta je posebno ljekovita za regeneraciju jetre i regulaciju šećera. Sadrži manje od 1% mliječne masti, ne sadrži ugljikohidrate, a čisti proteini kojima je bogata jačaju imunološki sustav. Dijetni je proizvod koji zbog svoje konzistencije brzo stvara osjećaj sitosti. Epitet supernamirnice skuta zahvaljuje albuminu i globulinu koji sadržavaju sve aminokiseline potrebne u prehrani.
Upravo sada je sezona skute, dakle pravo je vrijeme za okusiti pašku tradiciju. Osim na otoku Pagu, pašku skutu može se pronaći u bolje opskrbljenim trgovinama i tržnicama. Važno je napomenuti da je za paškom skutom veća potražnja no što to ponuda može zadovoljiti. Razlog tome su ograničene količine paškog ovčjeg mlijeka od kojeg se proizvodi paški sir, a kuhanje skute prati proizvodnju sira. Najsigurniji način da se dođe do prave friške skute je povezati se s Pažanima koji će uvijek znati kod koga je pronaći.
Ovih dana u Pagu nas je posjetio stari prijatelj, svjetski putnik, ljubitelj finog zalogaja i dobre kapljice za koje je spreman proputovati pola planeta. Iz Rima je putovao za Zagreb, ali evo svratio je do Paga na pola sata kako bi preuzeo dvije skute koje su se još cijedile u tkanini kako to tradicionalna receptura nalaže.
Nakon tri mjeseca u inozemstvu, priprema večeru prijateljima, redom hedonistima. Kaže, skutu će koristiti kao bazu za svoj pesto alla dalmatina, a njegova bolja polovica, vrsna slastičarka, od druge skute pripremit će slatko.
Nakon rimske kuhinje za koju kaže da je gotovo erotična kada se uzme u obzir strast kojom Rimljani i Rimljanke pristupaju hrani, a koja ga je očarala kao Kalipsa Odiseja, jednog je jutra, kaže, osjetio da je vrijeme za povratak.
– Ma kakva ricotta?!, prvo je što je rekao kada je nestrpljivo uštipnuo komadić naše skute. – Naša skuta ima priču, dobro nam poznatu scenografiju, koreografiju i dramaturgiju. U njoj je sadržana esencija paškog slanog, aromatičnog kamenjara i eliksir života otočana!, nastavio je ponosno. – Nije bez razloga naš paški sir na listi hrvatske kulturne baštine; ovdje je to način života i svakim zalogajem čovjek je dio jedne veće priče i ta se emocija može rezati nožem..! – osmjehnuo se znakovito kako bi naglasio tu igru riječi.