Nas mame nisu vidjele na ultrazvuku, tako je svoju posvetu gimnazijskoj generaciji koja se sinoć okupila povodom 50. godišnjice od mature, započela zadarska umjetnica Silvijana Dražević.
Ona je ocrtala obilježje generacije i jednog vremena zauvijek nestalog ali kojeg su se jučer spominjali dobrodržeći pripadnici zadarskih maturanta. Sjećanja ne blijede… to su susreti na kojem se slažu mozaici. Naravno, nakon što se neki, koji žive daleko od Zadra, prepoznaju.
A dok su išli u gimnaziju, “škola im je bila do podne, a onda ručak u obitelji, svi oko stola, podsjetila je Silvijana. Život u kvartu bio nam je avantura. I taksi i poneko auto. Poslije svi na izlete fićama uz prokuhanu piletinu na Borik. Vozili smo rošule na četiri kotača i mogle su se produžavati za svu braću. Jedino voće bilo nam je četrun i fafarikula. Gramofon, Radio Luxemburg… nastavi niz, napisala je umjetnica, zadovoljna jer “oni su još tu i mnoge su stvari zaboravili. Imali smo posla i rano smo se ženili. Nismo išli psiholozima i nitko nije imao disleksiju, nije patio od manjka pažnje. Pratili smo modu – itekako. Išli na žurke i pili, ne sjećam se što. Love taman. Strastveni, sanjari, pošteni jer nismo imali što puno krasti. Mi generacija 50 bili smo sve to i pitam se kako smo preživjeli, kako i kakvi smo kao odrasli, zaključila je Silvijana Dražević objavljenu posvetu. Tek neki odgovori dani su na druženju i zabavi maturanata od prije pola stoljeća.
Tko su i kako je izgledao njihov prvi susret u dvorištu gimnazije Vladimir Nazor, nakon što ih je posljednje zvono razdvojilo, možete pogledati na fotogaleriji Marka Dimića.