Zadar je ove godine završio na prestižnom popisu New York Timesa “52 mjesta koja morate posjetiti 2019.”. Kolumnist ovih čuvenih američkih novina, koji obilazi sve 52 destinacije u 52 tjedna, nedavno je posjetio Zadar i iz njega odnio prilično podijeljene dojmove, piše Index.
Dok s jedne strane smatra da je prevelik broj turista uništio razvikani doživljaj zalaska sunca uz morske orgulje na zadarskoj rivi, kolumnist Sebastian Modak ističe da je otkrio i druga, manje razvikana mjesta u Zadru i okolici koja nisu prepuna turista i u kojima se može uživati i u špici sezone.
Zadar doživljava transformaciju svake večeri, bar u drugoj polovici srpnja, piše Modak. Čim zvona počnu zvoniti u 8 navečer, uske uličice starog grada u Zadru napune se turistima do te mjere da se jedva može prolaziti njima. Turisti poput mravi navale na rivu da vide, odnosno da fotografiraju, najveću gradsku atrakciju – zalazak sunca.
– A najbolje mjesto za gledanje zalaska sunca je iznad morskih orgulja, arhitektonsko-glazbene instalacije koja, pomoću valova i plime, proizvodi zvuk u sviralima ispod tla. Glazba morskih orgulja bi bila divna, čak i meditativna, da pogled nije zaklonjen morem selfie-štapova, a da glazba nije zagušena žamorom tisuća turista, žali se kolumnist NY Timesa.
Pretjerani turizam, naravno, nije isključivo zadarski fenomen: u Dubrovniku toliko ljudi preplavi stari grad, uglavnom da bi obišli lokacije iz HBO-ove serije Igra prijestolja, da je grad morao ograničiti broj kruzera koji dnevno mogu uploviti. Modak priznaje da je mislio da je Zadar manje posjećena alternativa Dubrovniku i Splitu, ali ubrzo se uvjerio da nije tako.
S druge strane, grad je preko dana uglavnom prazan, a turisti odlaze ili na obilazak okolnih nacionalnih parkova i drugih popularnih destinacija autobusom ili na pune kamenite zadarske plaže. No to znači da je stari grad ugodnije obilaziti, čak i po užarenom podnevnom suncu, smatra Modak.
Preko dana je tako bez problema obišao katedralu svete Stošije iz 12. stoljeća i crkvu svetog Donata iz 9. stoljeća i antički rimski forum, ali i gradske konobe u kojima gotovo i nema turista. A u jednoj od već spomenutih konoba, konobi Tovar, uz pivo je počeo čavrljati s Hrvatom koji ga je pozvao da zajedno večeraju. Darko Matanović, umjetnik koji živi u Zagrebu i u Zadru, otkrio mu je da slika apstraktnu umjetnost za izložbe, a idilične dalmatinske pejzaže za prodaju turistima.
“Još uvijek se može zabaviti ovdje, daleko od gužvi”, rekao mu je Matanović, a onda mu je i pokazao kako, vodeći ga po barovima po starom gradu i izvan njega u kojima se mogao čuti samo hrvatski. Otkrio mu je i popularno zadarsko piće – pelin-tonik, a na rastanku mu je poklonio dres s brojem Luke Modrića i dvije svoje slike.
Par dana kasnije, Modak se našao s kolegom iz New York Timesa, hrvatsko-američkim novinarem Joeom Orovićem, koji živi na otočiću Ižu. Orović mu je objasnio da je, bar u drugoj polovici srpnja, jedini način da se pobjegne gužvi u Zadru taj je da ga se napusti.
“Da ste došli samo tjedan dana ranije, pitali biste me živi li itko u Zadru”, rekao mu je Orović i dodao da je rješenje nabaviti brod i istražiti neke od više od tisuću otoka na hrvatskom dijelu Jadrana.