Vozači nisu jedini krivci za tragične prometne nesreće. Nedavna događanja pokazuju da su za stradanja itekako krivi i oni koji su osmislili rješenja koja u našim uvjetima dovode do niza tragičnih nesreća. Treba rekonstruirati i opasna cestovna mjesta, ali i projektne timove za njih, navodi poznati prometni stručnjak Željko Marušić u svom tekstu za Autoportal.
U Njemačkoj, Velikoj Britaniji, Švicarskoj, Švedskoj, Finskoj… dovoljni je imati pješački prijelaz i prethodno ograničenje brzine, za potpunu sigurnost na autocesti. Kod nas su takva rješenja “ruski rulet” za pješake, posebice djecu i bez “ležećih policajaca” nema dovoljne sigurnosti.
Vodička obilaznica, a i semaforizirano raskrižje državnih cesta D59 i D27, na kojem je od otvaranja 2011. bilo osam poginulih i 36 ozlijeđenih, izvedbom i signalizacijom bi bile dobre u zaleđu Züricha i Helsinkija, ali ne u području Vodica i Stankovaca. Isto vrijede i za kartaška pravila, koja vrijede u Londonu, a na ovim prostorima bi bila štetna i nepoštena.
Aktivno nesigurne brze prometnice, bez “sigurnosne rezerve” postaju nacionalni prometni problem. Takva su rješenja Vodička obilaznica, “ukleto” križanje u Stankovcima, brza cesta Solin-Trogir, spojnica zagrebačke Radničke ceste na Domovinski most.
Riječ je prometnicama koje omogućavaju velike brzine, a ispresijecane su semaforiziranim raskrižjima. Takva prometna rješenja, koja nažalost pokazuju i stanje u našoj operativnoj prometnoj struci, “zovu smrt”. Nema sigurnosne redundancije (rezerve) i pogreška samo jednog vozača, kao u konkretnom slučaju, izaziva tragediju.
Zbog toga je višestruko loše što imamo, za naše uvjete i vozačku kulturu aktivno nesigurna prometna rješenja bez sigurnosne rezerve, odnosno redundancije, koja su sigurna samo ako ih se intenzivno nadzire, inače su pogibeljna.
Na ostala opasna raskrižja, koja nisu većim dijelom godine intenzivno odterećena, poput Vodičke obilaznice i raskrižja državnih cesta u Stankovcima treba postavljati kružne tokove.
Veliki je problem i što se kod nas za tragične prometne nesreće kažnjavaju samo vozači, ne i oni koji osmišljavaju, izvode i odobravaju pogibeljna prometna rješenja. A struka je pokazala da se zamjenom nesigurnih prometnih rješenja sigurnima broj teških nesreća može smanjiti za više od 90 posto, a broj poginulih za 100 posto, na nulu!
Dakle, krivci za pogibeljna prometna rješenja trebaju dobiti ime i prezime, treba ih procesuirati, a prvenstveno maknuti s tako odgovornih stoga stručno zahtjevnih pozicija.