Dok upravlja automobilom, vozač u istom trenutku gleda, procesuira i reagira s obzirom na situaciju u prometu. Stoga je budućim vozačima nužno što prije proći edukaciju. Najčešće pogreške koje polaznici autoškola čine su nepoštovanje prometnih znakova, nepropuštanje pješaka, nekontroliranje mrtvog kuta i oduzimanje prednosti. Da bi se sve to naučilo, bitan je kontinuitet vožnje kojeg u pojedinim autoškolama nema, piše HRT.
Život bez vozačke dozvole danas je gotovo nezamisliv. Mnogi oglasi za posao vozačku dozvolu navode kao jedan od uvjeta. Stoga većina želi što prije položiti ispit, odnosno pronaći kvalitetnu autoškolu u kojoj će naučiti dobro voziti. Da biste znali voziti, potreban je kontinuitet vožnje, a upravo to nedostaje kćeri Ive Kelemenić. Razočarane su, kaže, autoškolom, koja još od lipnja odugovlači s nastavnim programom vožnje. Mlada polaznica još nije s instruktorom odvozila zakonom propisanih 35 sati vožnje. Zbog toga je razmišljala i o promjeni autoškole. Na svaki izraz nezadovoljstva, vlasnik autoškole uvjeravao bi ih da će biti slobodnih mjesta za vožnju, i tako šest mjeseci.
– Nekomunikacija između instruktora i kandidata, neodgovaranje na pozive, totalna neorganizacija, kaže Iva Klemenić.
Vlasnik autoškole Novi Zagreb na upit novinara nije želio iznijeti svoju stranu priče. Gospođa Kelemenić ističe da odugovlačenje s učenjem loše utječe na polaznike koji se osjećaju nesigurno, a na pet brojeva telefona HAK-ove Stručne službe za nadzor autoškola, kaže, nitko se nije javio.
Iz HAK-a su za Potrošački kod poslali samo osnovne podatke, a podaci kažu da u Hrvatskoj postoji 380 autoškola i da se nad svakom od njih barem jednom godišnje provede redovni nadzor. Postoji i izvanredni nadzor, ali koliko njih na godišnjoj razini ima nisu htjeli reći. Izvanredni nadzor je, između ostalog, posljedica pritužbi roditelja i kandidata za vožnju.
Goran Husinec, sudski vještak za promet, objasnio je kako izgleda nadzor.
– Prođu nadzor, komisija pregleda jesu li učionice u redu, jesu li im auti u redu, ali rad na terenu je nemoguće kontrolirati. Škole štede na gorivu, štede na kvalificiranim instruktorima, pa imamo situacije da razni instruktori koji sami ne znaju voziti uče kandidate voziti automobile, motocikle itd., rekao je.
Ministarstvo unutarnjih poslova je na HRT-ov upit poslalo samo štur odgovor: “Ako se nadzorom na temelju činjeničnog stanja utvrde nepravilnosti i nedostaci u radu autoškole, odnosno stručnog voditelja, predavača ili instruktora vožnje, Hrvatski autoklub predložit će Ministarstvu unutarnjih poslova primjenu odgovarajućih odredaba članka 213. Zakona o sigurnosti prometa na cestama.”
Ovaj slučaj otvara temu autoškola i stanja u struci koje se počelo mijenjati ulaskom Hrvatske u EU, tj. liberalizacijom tržišta.
Rober Spudić, sudski vještak za promet, kaže da je liberalizacija autoškola dovela do smanjenje cijene nastavnog sata autoškola što ima za posljedicu odražavanje na kvalitetu osposobljavanja mladih vozača.
– Postoji više načina, navest ću dva. Prvi je da se definira minimalna cijena nastavnog sata, a drugi način da se država odrekne poreza na dodanu vrijednost proglašavajući autoškole nastavnom djelatnošću, objašnjava.
Iznimno je važno imati kontinuitet u vožnji. Između dva sata ne bi trebalo proći više od tri dana. No, kako ga osigurati, kada isti instruktori rade i voze za dvije autoškole istodobno, kao u slučaju kćeri gospođe Klemenić. Pritom se obje autoškole reklamiraju kao veoma povoljne.
Rober Spudić, sudski vještak za promet kaže da sukladno pozitivnim propisima instruktor vožnje ne smije voziti u dvije autoškole, čak i u slučaju da autoškola u kojoj je zaposlen ima podružnice u gradu. Mora voziti samo u podružnici u kojoj je zaposlen, naglašava.
– Autoškole, da smanje svoje troškove, jedne instruktore prebacuju iz jedne autoškole u drugu, prebacuju automobile i nastoje da im automobili što više voze, budu što više na cesti, a da im naravno troškovi budu što manji. Moramo znati da je gorivo jako skupo, radni sat kvalitetnog instruktora je jako skup pa nažalost ne možemo očekivati da kvalitetan instruktor uče kandidata za male novce, kaže Husinec.
S obzirom na to da polaganje vozačkog ispita nije jeftino, mnogi prate popuste kako bi uštedjeli. Na kraju ispadne da nisu uštedjeli ništa.
Gospođa Klemenić rekla je da je autoškolu za kćer uplatila preko Ponude dana, kćer je prošla liječnički pregled te je u autoškoli ispunila “nekakve papire”. Nitko im iz autoškole nije dao primjerak ugovora.
Kao i u svakom poslu, tako i ovdje ima svakakvih primjera. Postoje sjajne i pouzdane autoškole, stručni instruktori, no ima i onih koji nisu takvi.
– Mene stalno zovu roditelji kandidata, to su najčešće mladi ljudi, koji se žale na razne autoškole, da ih odvlače, da ih ne nauče voziti, a oni su naivno mislili da je autoškola dobra ako je jeftina. Nema dobre škole koja je jeftina, nažalost, kaže Husinec. Preporučuje da se ide u dobru autoškolu, a ne najbližu i u kojoj misli da će najlakše proći vozački ispit.
Iako je razumljivo da pri odabiru i kupnji gledamo cijenu usluge ili proizvoda, za neke stvari vrijedi platiti više i dobiti kvalitetnije. To pogotovo vrijedi za autoškolu jer ono što u njoj naučimo, jednoga dana može nama ili nekomu drugom doslovno spasiti život.