Udruga antifašističkih boraca i antifašista Grada Zadra sutra, 25. rujna, obilježava spomen dan u sjećanje na donošenje odluke ZAVNOH-a o priključenju Zadra matici Hrvatskoj 20. rujna 1943. godine. Zbog trenutne situacije s Covid 19, kažu u uudruzi, izaslanstva zadarskih antifašista, veterana Domovinskog rata, političkih stranaka, gradonačelnik Branko Dukić, župan Božidar Longin odat će počast partizanima i poginulim braniteljima Domovinskog rata polaganjem cvijeća na spomen obilježje na Peglici u Ulici Bartola Kašića te bna Gradsklom groblju.
Iz udruge podsjećaju kako je Sabor 2005. godine dopunama Zakona o blagdanima, spomendanima i neradnim danima u RH proglasio 25. rujna kao Dan spomena značajan za očuvanje jedinstvenosti Hrvatskog teritorija. Na taj dan prije 77 godina, nekoliko dana poslije kapitulacije fašističke Italije, u Pazinu je zasjedao Pokrajinski N.O.O. za Istru i potvrdio Odluku o pripojenju prodanih dijelova Hrvatske zemlje – Istre, Rijeke, Zadra i otoka svojoj matici Hrvatskoj. Okružni N.O.O. za Istru, kao nositelj nove vlasti, objavio je Politički manifest s Odlukom o priključenju matici zemlji i proglašenju ujedinjenja s ostalom našom Hrvatskom braćom.
– Radi onih koji dnevno na lažima i revizionističkim manipulacijama žele unositi razdor i trovati političke odnose posebno želimo dati naglasak “…ujedinjenje s ostalom našom hrvatskom braćom..”. Dakle, ne bilo kojom, nego hrvatskom!
U proglasu koji je tom prigodom tiskan, pod nazivom “Istarski narode” stoji da je Istra oslobođena snagom vlastita oružja i masovnog dragovoljnog pristupanja partizanskim postrojbama, te voljom naroda. Istru, dakle, kao i sve ostale dijelove prodane Hrvatske, oslobodili su partizani. Proglas naglašava da je Istra hrvatska zemlja i da će hrvatska ostati, te označava kraj fašističke talijanske vlasti na prostoru Istre, smjenu sustava i početak legalnog djelovanja nove izvršne narodne vlasti. Ovdje se, također, daje naglasak na hrvatsku Istru, bez spominjanja Jugoslavije, i bez zvijezde petokrake, koju ovih dana propinju i proklinju neki neodgovorni političari, osporavajući kroz taj “ozloglašeni” simbol, pod kojim je svijet oslobođen od fašizma, legitimitet NOO, ZAVNOH-a i drugih tijela narodne vlasti. Navedene odluke i Proglas iz Pazina samo su potvrda Odluke o pripojenju od 13. rujna 1943. godine, koja je bila logičan slijed u općem ustanku naroda Istre, podignutom dan nakon kapitulacije Italije, kažu u udruzi.
U rujnu 1943. godine Predsjedništvo i Izvršni odbor ZAVNOH-a potvrđuje pazinsku odluku o pripojenju Istre, Rijeke, Zadra i ostalih okupiranih krajeva Hrvatskoj, a ista je potvrđena u listopadu na Drugom zasjedanju ZAVNOH-a u Plaškom.
– Odluka je s oduševljenjem dočekana u Zadru, gradu u kojem su godinama njegovi stanovnici – Hrvati – proživljavali najteže trenutke fašističkog terora, otimačinu imovine, palež domova, zabranu materinskog jezika i pisma, prisiljavanja na promjene imena i prezimena. Zadar je bio okružen obručem bunkera i raznih drugih fortifikacijskih objekata, te tako odvojen od svojeg prirodnog zaleđa. Izdajnik hrvatskog naroda A. Pavelić, kojeg Hrvati nikada nisu birali, koji im je nametnut, sramotnim Rapalskim ugovorima darovao je ovaj dragulj Hrvatske zemlje talijanskim fašistima. Zato je razumljiv bunt potlačenog naroda, koji se već krajem 1941. godine počinje organizirati u cilju oslobađanja svoje zemlje i svojih domova, pristupajući partizanskim jedinicama s ciljem; poraz fašizma, oslobađanje okupiranih dijelova Hrvatske i uvođenje vlastite narodne vlasti. Velika većina organiziranih sudionika NOV-e uvjerena je u ove ciljeve i zato polazi u rat spremna žrtvovati vlastite živote. Većina njih bila je lišena bilo kakvih ideoloških primisli. Cilj je bila sloboda i slom fašizma, a ne ideologija, što se i dan danas povlači kroz razne pokušaje iskrivljivanja istine o NOB-i i partizanima, navodi se u priopćenju.
U NOB-u su sa zadarskog područja sudjelovale tisuće boraca i borkinja, a mnogi od njih su, na žalost, ostavili svoje mlade živote na raznim ratištima. Zadarski kraj dao je šest narodnih heroja što je veliki broj u odnosu na tadašnji broj stanovnika. Navedene činjenice zaslužuju divljenje i poštovanje, a ujedno govore i o snažnoj opredijeljenosti naroda protiv fašizma i iskazuje ljubav prema svome kraju.
Partizanski odredi oslobodili su Zadar 31. listopada 1944. godine. Na taj dan, prigodom ulaska partizanskih jedinica u Zadar, zvonila su zvona sa svih zvonika zadarskih crkava, a na zvonik Svete Stošije postavljena je hrvatska zastava bez zvijezde petokrake.
– Zadarski antifašisti su ponosni na ove slavne dane i sada, kao i onda samo želimo mir, slobodu, pravdu i jednakost. Želimo da se naša Hrvatska, naš Zadar razvija u slobodi, da bude kozmopolitski, svjetski i europski biser, a prije svega hrvatski. Zadarski antifašisti bez fige u džepu nude suradnju svim udrugama proizišlim iz Domovinskog rata, jer u tome prepoznajemo snažnu simboliku, partizani su nam vratili i oslobodili Zadar, a HV u Domovinskom ratu ga je spasila od fašističke pohlepe Slobodana Miloševića. Zadar je zbog svoje ljepote, kulture, geografskog, prometnog i strateškog značaja bio trn u oku mnogim osvajačima, od Rimskih legija do novih srpskih okupatora. Svi su ga svojatali. Na sreću i ponos nas, njegovih stanovnika, on je danas slobodan, naš, hrvatski i takav mora ostati.