Općinski sud u Zadru oslobodio je 31-godišnjeg Zadranina optužbe da je na izmaku 2018. godine, u 7:20 sati ujutro, vozeći suprotnim smjerom pijan zaspao za volanom automobila u Ulici Nadbiskupa Vicka Zmajevića te odbio testiranje na prisutnost alkohola u krvi.

U izvješću PU Zadarske navedeno je da su policajci 30. prosinca 2018. godine u 7,20 sati, nakon zaprimljene dojave da je jedan osobni automobil parkiran tako da gradska autobusna linija ne može proći ulicom, došli kod kućnog broja 25 te zatekli Fiat punto koji je zablokirao prolaz autobusu koji prometuje tom ulicom i tako da je prednjim dijelom vozila bio parkiran u kontra smjeru, odnosno u smjeru sjeverozapada, suprotno jednosmjerne regulacije.

Na vozačevom mjestu zatečen je jedna mladić u vidno alkoholiziranom stanju kako spava. Istoga su uspjeli probuditi te kod sebe nije imao osobne dokumente već je rekao kako se zove i adresu stanovanja. S obzirom na to da mu je ponuđen alkotest što je isti odbio, a budući da kod sebe nije imao dokumente s kojima bi potvrdio svoj identitet bio je priveden u službene prostorije Prometne policije Zadar radi utvrđivanja identiteta, a potom i na Hitnu medicinsku pomoć Zadar gdje je pregledan od strane dežurne liječnice pa je potom smješten u prostor za zadržavanje.

Zadranin je porekao prekršaje i na sudu rekao da se ne sjeća ničega, osim toga da je spavao na vozačevom mjestu u automobilu svoje majke, a kako se te večeri/jutra vozio s jednom prijateljicom, ne sjeća se da je on vozio automobil. Vozač autobusa ga je budio i nije ga uspio probuditi i zvao je policiju, tako su mu rekli. Policija ga je probudila jer su jako lupali po haubi vozila, i to nagađa. ije položio vozački ispit niti jedne kategorije a odbio je upotrebu alkotesta zato što je sjedio u autu, nije ga vozio.

Sud u prekršajnom postupku nije utvrdio da bi okrivljenik upravljao osobnim vozilom - nije utvrđeno je li okrivljenik prije utuženog događaja upravljao predmetnim vozilom, a kako se policajci nisu odazvali pozivu za svjedočenje na temelju zapisnika nije se moglo presuditi da ga je zaista i vozio i u kojem smjeru. Sud je bio dužan uslijed nedostatka materijalnih i personalnih dokaza postupiti u korist okrivljenika i primjenom pravnog načela „in dubio pro reo" odlučiti kao u izreci presude.