Općinski sud u Zadru osudio je majku i sina iz unutrašnjosti Hrvatske, s boravištem u Zadru, na uvjetnu kaznu zatvora zbog prijevare u kojoj su tri starije osobe, sestre s područja Zadra, prevarili i naveli na potpisivanje ugovora o doživotnom uzdržavanju, a kada su one u kratko vrijeme umrle na sebe su prenijeli njihovu imovinu.
Prije sedam godina tada 82-godišnji Zadranin preporučio je svojoj sestri 50-godišnjakinju kao maserku, a ona ju je pozvala kako bi izmasirala njihovu zajedničku sestru koja je bila nepokretna i bolovala od leukemije. Kada je vidjela da se radi o starijim osobama slabog zdravstvenog stanja koje nemaju vlastite djece i ne posjećuju ih rođaci mlađe životne dobi, stekla je njihovo povjerenje višekratnim uslugama masaže i povremene nabavke namirnica, za koje su joj isplaćivale visoke novčane iznose. Tada se dosjetila kako bi im mogla oduzeti imovinu – tijekom studenog 2012. rekla im je da se za njih tri sestre interesiraju službenici Centra za socijalnu skrb Zadar jer su stare i nemoćne, nesposobne same se brinuti o sebi, pa da će ih nasilno odvesti i smjestiti u staračke domove, svaku u drugo mjesto, te da će im država uzeti svu imovinu i stan, osim ako ne pronađu neku mlađu osobu da se skrbi o njima.
Nakon što je to svakodnevno ponavljala izazivajući strah kod starica, navela je nepoznatu osobu da ih učestalo naziva na kućni telefon i govori da je socijalna radnica i da će doći pregledati stan, zbog čega su one u to povjerovale. Predložila im je da s njom potpišu ugovor o doživotnom uzdržavanju i da će se onda ona skrbiti o njima, te nakon što je bolesna sestra preminula, a druga otišla na njezin sprovod na otok, navela je treću sestru da s njezinim sinom sklopi ugovor o doživotnom uzdržavanju, ili će bez ikakve naknade izgubiti imovinu.
Od nje su nakon nekog vremena tražili da sklopi Aneks Ugovora koji bi obuhvatio i imovinu naslijeđenu iza sestre, ali kako joj se stanje pogoršalo tako da je samo ležala i nije bila sposobna govoriti, tvrdeći da će završiti u domu u Sukošanu a da će na ovaj način imati dozvolu za daljnje korištenje stana na Poluotoku, naveli su treću sestru, koja joj je sličila, da se pred javnim bilježnikom lažno predstavi i potpiše pripremljeni aneks, pa su tako na štetu njezinih nasljednika sebi pribavili stan i zemljište vrijedno 525.000 kuna.
Maserka se na sudu branila iskazom kako je zatečeno stanje kad je došla u stan bilo jako loše jer je žena ležala skoro dvije godine, a pelene nisu nabavljali već su pod nju stavljali krpe. Kako je tog dana druga sestra pala, morali su zvati hitnu a ona je malo po malo morala početi voditi brigu o njima jer nikoga drugog nisu imale. Nije joj bilo do zarade i prihvaćanja posla oko sestara, ali joj je rečeno da ostane s njima i da će joj prepisati stan kao u drugim sličnim situacijama.
Pri presudi je sud istaknuo i kako je okrivljenica već pravomoćno osuđena za krađu u kući jedne od sestara na otoku, odakle je otuđila 38.000 eura i 15.000 kuna, pa je i to pokazatelj da su se ona i sin htjeli domoći materijalnih sredstava starih i bolesnih sestara te upravo ova presuda isključuje obranu da sestre nisu imale novca. Jedini motiv koji su okrivljenici imali naspram sestara je prijevara s nakanom da se u znatnoj mjeri materijalno okoriste i to svom imovinom. Oštećeni nasljednici upućeno su da imovinskopravni zahtjev ostvare u parničnom postupku, jer sudski vještak treba procijeniti vrijednost otuđene imovine.