Danas je u Nadbiskupskom sjemeništu obilježeno 150 godina od dolaska iz Zagreba sestara milosrdnica parobrodom iz Trsta u Zadar i 145 godina njihovog djelovanja. Tih pet godina bile su prognane od talijanskih vlasti iz Zare i čekali su na svoj povratak u Zadar, istaknula je sestra Marija Blaga Bunčuga, koja je na velikom skupu iznijela povijest tog reda, poznatog po radu s bolesnicima, starcima i djecom.
Njeno izlaganje o prošlosti imalo je aluziju na sadašnjost jer sestara je sve manje i sve su starije. Predstojnica njihovog samostana sv. Vinka Paulskog, sestra Vilma Šurjak posljednja je koja je radila u zadarskoj bolnici. Međutim, nitko iz Ravnateljstva nije došao na svečani skup iako su pozvani. Tek šefica bolničkog laboratorija iz kojeg je s. Vilma otišla u mirovinu. Ona s još nekoliko sestara ima i status braniteljice.
Predstavnici gotovo svih redova, umirovljeni i aktualni nadbiskup, te župnici kod kojih su radili, odazvali su se njihovom pozivu na obilježavanje velike obljetnice.
– Zemaljski odbor Dalmacije sa sjedištem u Zadru tražio je dolazak sestara milosrdnica u Zadar i to u bolnicu koja je tada bila na ulazu u Grad (danas su tamo TIC i ostaci palače Cedulin). Prvih 12 sestara 1. rujna, započele su s radom. Bolnica se 1887. godine seli na Kolovare i povećava se potreba za sestrama milosrdnicama sve do pojave talijanske vlasti koje su ih kao uvažavale, ali im je tadašnji ravnatelj 1923. godine dao otkaz i pozvao talijanske redovnice, istaknula je povjesničarka tog reda koja se nadovezivala na društvene i crkvene prilike druge polovice 19. stoljeća o kojima je govorio svećenik i povjesničar prof. dr. sc. Zdenko Dundović.
Sestre su radile i u dječjem čuvalištu te domu staraca u sv. Frani, ali su i od tamo potjerane. Svoju skrb i djelovanje prenijele su na podružnice u Sv. Filipu i Jakovu i Biogradu. Prije toga su u Benkovcu učile domaćinstvu mlade djevojke, navela je uz mnoge druge pojedinačne zanimljivosti sestra Marija. Jednu od poznatijih sestara, s. Margaretu kad je slavila 50 godina svog redovništva, svi su dočekali ispred bolnice i posipali je cvijećem.
One se 1948. godine vraćaju u Zadar gdje ih progone i komunistička vlast kada su 1951. godine počele opet raditi u bolnici. Uvjetovali su da ne smiju raditi u redovničkim odorama, već u civilnoj odjeći. Sestre su napokon kupile zemljište kako bi sagradile svoj dom prema projektu ing. Tomislava Paleke. Gradnju samostana vodila je od 1964. godine sestra Himelija Ratkaj, prema kojoj su na samom skupu zasluge i divljenje izrazile sestre tog reda.
Međutim, tadašnji režim je prema riječima povjesničarke, tražio da se zatrpa podrum koji je bio iskopan, u strahu da tamo ne bude neko bogoslužno mjesto. Kuća pod krovom bila je dom sestara milosrdnica do 1966. godine, a tek godinu dana kasnije pomoćnik biskupa Marijan Oblak blagoslovio je samostan.
Ironija sudbine je ta da za vrijeme Domovinskog rata nisu imale podruma nego su se skrivali u podrumu susjeda – obitelji pok. Mira Šarina.
Redovnice su u ratu pokrenule i dječji vrtić kojeg su ove godine dale u zakup, jer one sestre koje su završile i predškolski fakultet više nisu fizički u mogućnosti raditi.
Povjesničarka reda podsjetila je kako se ulica u kojoj je njihov samotan zvala po Budi Borjanu da bi 91. godine dobila naziv Ulica sv. Vinka Paulskog, osnivača njihovog reda čija je pripadnica s. Antica Žuljević dobila veliki pljesak podrške njezinom stogodišnjem životu ispunjenom milosrđem prema drugima.
Ovi ispod komentatori redom dosli vlakom iz Bukovice Kistanje Đevrske Dobropoljci Brgud ……..i oni imaju nešto rec !? Vlak će ponovno vozit brzo i vratite se kozama jer tamo ćete nac sebe za drugo i niste !!
Nisi zna sto je televizor u koloru dok niste popljackali jadne ljude iz zaledja
Di su sad usraše i njihove laži
Status braniteljice? Nadam se da nije domovinskog rata… Poznam čovjeka koji je dva puta ranjen u borbi, a nažalost nema status branitelja, jer kaže da se on za status nije borio…
Ako je časna sestra bila na bojišnici, pomagala i riskirala svoj život zašto ne bi imala status braniteljice, pa ako i nije bila na prvoj crti, a dala je doprinosa slobodnoj Hrvatskoj? Moj ćaća je bija na prvoj crti bojišnice pa su mu rekli da je bija ratni dezerter.. a eno po selu se busaju u prsa mnogi da su branitelji, a rata su vidili ka i ja rođen 90-e.. hvala sestrama na njihovom doprinosu gradu, županiji i domovini.. eno baci malo pogled na političare naše županije, koje kakvih općina 70 godište i starije.. neka takvi pokažu svoj ratni put! I neka kažu di si bili.. ova sestra je za njih kraljica majka
Ako su bile na prvoj crti s puškom u ruci onda dapače, zašto ne. Puno ljudi je dalo nekakav doprinos u ratu, ali ne bi svaka osoba zbog toga trebala imati status branitelja, ekvivalentan onima koji su ostavili kosti i dijelove tijela na terenu. Naše političare neću ni komentirati.
Nije rat samo s puskom u ruci.
Branitelji su ljudi na prvoj crti, ostali su sudionici
” Uvjetovali su da ne smiju raditi u redovničkim odorama , već u civilnim odorama”!! Ne znam što je tu čudno! Cjelokupno medicinsko osoblje, dolaskom u bolnicu, obvezno se presvlači u svoju radnu odjeću i to još od vremena Florence Nightingale!! Bože,Bože……
Cudno je jer su to cinili iz mrznje prema vjeri. Kao i ovi skakavci danas sto ispustaju razne zvukove dok ljudi mole krunicu. Hvala Bogu danas ih je manje pa se toliko ne primjeti.
Evanđelje po Mateju( pogl.6)
5. Molitva u skrovitosti
” Tako i kad molite, ne budite kao licemjeri. Vole moliti stojeći u sinagogama i na raskrižjima ulica da se pokažu ljudima, Zaista, kažem vam, primili su svoju plaću.
6.Ti naprotiv, kad moliš, uđi u svoju sobu i zatvori vrata i pomoli se svom Ocu, koji je u skrovitosti. I Otac tvoj, koji vidi u skrovitosti, uzvratit će ti”
Sapienti sat!
Odličan tekst! Jedino bi ga možda Žan bolje napisao. Nego znali se što kad će gnoj iscuriti? Neće valjda ka s Banožićem proći lišo? hdz zna
DM tradicionalno ima problema sa artikulacijom, ali nije ni ovin švoran baš sve za virovati.
Što kažete na rečenicu: “…. 150 godina od dolaska iz Zagreba sestara milosrdnica parabrodom iz Trsta u Zadar..”?
Sjedište Družbe sestara milosrdnica oduvijek se nalazi u Zagrebu! Poznata je isto tako činjenica da se u naš grad, prije izgradnje jadranske magistrale, dolazilo linijskim brodovima i- hidroavionima! Dakle, u vrijeme kad su časne sestre stigle u naš grad,očito su se ukrcale na brod u Trstu i tako došle u Zadar! Stvar je u tome, da sva znanja i povijesne činjenice moramo stilski, gramatički i kako sve ne uklopiti u tekst, po pravilima dobrog novinarstva!!
Moj komentar nije bio usmjeren na činjenicu već na rečenice koje nemaju ni glavu ni repa. Ovdje je samo naveden primjer još jedne takve.
Čitam rečenicu “Međutim, tadašnji režim je prema riječima povjesničarke, tražio da se zatrpa podrum koji je bio iskopan u strahu da tamo ne bude neko bogoslužno mjesto” i ne mogu mu dokučiti sadržaj. Kažem si, ovo je sto posto pisala D.M., pogledam gore i jest. Draga novinarko, čestitke na poučnom članku, ali potrudi se više napokon barem jednom pročitati što napišeš i predaš kad već nemate lektora na portalu.
Ja sam zapela na ovoj: Kuća pod krovom sestara milosrdnica bila je pod krovom 1966. godine, a tek godinu dana pomoćnik biskupa Marijan Oblak blagoslovio je samostan.
Ovo mi ne drži vodu; naime u poslijeratnoj obnovi Zadra , stambene zgrade u svojim izvedbenim projektima mahom su morale imati i- atomsko sklonište! Mnogi su to zanemarili jer izgradnja pravog atomskog skloništa prilično košta ! Mi na NB imamo danas cca 2000 stambenih jedinica i sve naše obiteljske kuće imaju u svojim projektima i atomsko sklonište! Isto tako je bilo kod izgradnje novogradnji i naselja, jer svi znamo da je naš grad dočekao kraj drugog svj. rata- samljeven!!
Bilo je i puno samovolje ondašnjih “inspektora”.