U četvrtak, 6. travnja s početkom u 20 sati u HNK Zadar održat će se praizvedbu predstave HNK Zadar i Kazališta PlayDrama, UBOJSTVO U KLUBU QUASIMODO autora Elvisa Bošnjaka u režiji Nenni Delmestre.
Pomozite nam odgovoriti na pitanje: Tko je ubio plavušu? Mi ne znamo.
Igraju: Elvis Bošnjak, Alen Liverić i Justina Vojaković Fingler. Scenografiju, kostimografiju i koncept glazbe potpisuje Lina Vengoechea, a oblikovanje svjetla Ivo Nižić. Inspicijent na predstavi je Mimi Zadarski.
Ulaznice su u prodaji za izvedbe 7. i 8. travnja po cijeni od 50,00 kuna na blagajni HNK Zadar ( 11-13h, 18-20h).
HNK Zadar i Kazalište PlayDrama
Elvis Bošnjak
UBOJSTVO U KLUBU QUASIMODO
redateljica: Nenni Delmestre
scenografija, kostimografija i koncept glazbe: Lina Vengoechea
oblikovanje svjetla: Ivo Nižić
ULOGE:
JOE 1………….. Elvis Bošnjak
JOE 2………….. Alen Liverić
ŽENA…………. Justina Vojaković Fingler
inspicijent: Mimi Zadarski
PRAIZVEDBA; 6.4., IZVEDBE: 7. i 8.4. 2017. – HNK Zadar , 20:00
POKROVITELJ: GRAD ZADAR UZ POTPORU: MINISTARSTVO KULTURE RH
________________________________________________________________________________
Joe 2: (Joeu 1) Pojasni mi… ovo stanje u kojem se nalazimo Joe, pojasni mi ovu dimenziju… ne razumijem, ne snalazim se… izaziva mi tjeskobu Joe…
Je li život san, kako kaže Calderon? A mi ista tvar od koje snovi sazdani su, kako kaže Shakespeare?
Ne znam, ne snalazim se…
Pod maskom trilera Elvis Bošnjak piše o nedokučivim fragmentima života… ili sna… ili smrti? Svoj tekst uranja u svijet u kojem više ne treba razmišljati o idejama, jer ideali su mrtvi…vjera, domovina, čovječanstvo više nisu razlozi za umiranje. Ako nema razloga za umrijeti ima li razloga za živjeti?
Ovaj tekst ne bavi se odgovorima, on samo naslućuje, samo kroz maglu dodiruje… temu čežnje… one čežnje za nečim što nikad nije bilo.
Nenni Delmestre
PUTOVANJE JEDNE IDEJE, OD NEJASNE DO JASNE I NATRAG
Nikad tekst nije došao neobičnijim putem do mene. Valjda nekih dvije godine, bljeskovi rečenica, lica, slika, mog nerazumijevanja. Što je to? Što želim napisati?
Nešto me je stalno vraćalo na dva čovjeka, kojima nije jasno životno stanje u kojem se nalaze, neka žena, neka tajna, otkrivanje neke žudnje. Onda je ta žena postala junakinja iz pjesme Boba Dylana “Like a rolling stone”, zatim su mi se miješali motivi nekih drugih pjesama… John Lennon “Imagine”, “Jealous guy”, David Bowie “Heroes”, Bob Dylan “It ain t me babe”, Talking Heads “Heaven”. I dalje nisam razumio to što negdje pokušava ući u mene. Koja je to misao? Kakva ideja?
Moje ideja bila je skrivena negdje u dubokoj magli i pulsirala je kao nekakav živac koji mi ne da mira. I onda jedne noći, probudio sam se u tri i počeo govoriti dijalog, opet iz pjesme, “Hey Joe” … kud si krenuo s pištoljem u ruci… zašto imaš pištolj… idem ubiti svoju dragu.. uhvatio sam je kako petlja s drugim čovjekom… Do jutra sam napisao pola komada.
Hvala ti Jimi. Krenuo sam od teksta, ali dalje sam htio pisati kao tvoja gitara. Imao sam osjećaj da je taj tekst već napisan, tu je, i ja ga samo moram pažljivo prepisati, osluškujući nekakav vrlo dalek glas.
Ne bih rekao da je on nastao pod nekim određenim utjecajem, sasvim sam siguran da je vrlo originalan i moj, ali u stilu on je izašao iz cijele palete zaumnih boja… Beckett, Ionesco, Harms, Tarantino, David Lynch, Monthy Python, glumačka tehnika Stanforda Meisnera.
Konačno, moja ideja je izašla iz magle tek kad sam počeo igrati tekst, uz pomoć impulsa i značenja koja su u njemu pronalazili i Nenni i Alen i Lina, shvatio sam što sam zapravo napisao.
Elvis Bošnjak, Zadar 2017.
