Forum žena SDP-a poslao je priopćenje o svojoj subotnjoj akciji – Mapiranje tvornica ili što je od njih (p)ostalo. Priopćenje prenosimo u cijelosti:
– Akcijom Mapiranje tvornica ili što je od njih (p)ostalo želimo upozoriti na činjenicu kako su iz memorije našega grada izbrisane tvornice kao svojevrsni spomenici radu koje su zapošljavale preko 11 000 radnika i radnica. U tim tvornicama radili/le su naše majke i očevi, rodbina, prijatelji i susjedi koji su dostojanstveno živjeli/le od svoga rada i svojim radom gradili/le naš grad. U međuvremenu ti spomenici radu su srušeni, a na njihova mjesta izgrađeni su poslovno stambeni objekti, garaže, skladišta i trgovački centri.
Danas, 20 i više godina od sramotne pretvorbe i privatizacije zadarskih tvornica, u našem gradu je preko 3 500 nezaposlenih, a oni/one koji/je rade su prekarijat; rade u nesigurnim odnosima, potplaćeni/ne su i ne mogu živjeti od svoga rada.
Jedan od aspekata ovog našeg zaboravljenog naslijeđa svakako je i solidarnost.
U radničkon glasilu tvornice „ Bagat u „Listu radnog kolektiva Vlado Bagat” u izdanju na 25.godišnjicu početka rada poduzeća, među najvažnijim vjestima stoji:
Radni kolektiv „Bagata” nikad nije zaboravio Tinu Milin, koja je kao mlada radnica od 18 godina nastradala na poslu u listopadu 1955.godine, radeći među prvima u novom pogonu. Pored stalne brige o Tini, radnici „Bagata” sagradili su joj obiteljsku kuću u Diklu i stalno je posjećuju.
Uz solidarnost prema svojim kolegama i kolegicama – radnicama i radnicima , visoko na ljestvici vrijednosti bila je i solidarnost prema onome što se u to doba nazivalo širom društvenom zajednicom. Upravo zbog svijesti o pripadnosti zajednici, nerijetko se višak vrijednosti investirao u objekte od društvenog značenja.
O tome možda na najbolji način svjedoči kamena ploča koja još stoji u prizemlju zadarske pedijatrije na kojoj piše:
DJECI ZADRA S LJUBAVLJU – RADNICI TVORNICE SAS – GODINA 1987
U bespućima privatizacije i pretvorbe, promijenile su se i društvene vrijednost. Njegovo veličanstvo profit diktira ulaganje i gradnju, a prostorni se planovi mjenjaju kako bi se izgradio još jedan, nasušno potreban trgovački centar.
U trgovačkim centrima većinu radne snage čine žene, a ovo je prilika da upozorimo kako su prema podacima HGK žene za isti posao plaćene čak 11% manje od muškaraca. Upravo zato je u tijeku kampanja Partije evropskih socijalista „ Jednaka plaća za jednak rad” .
Važno je napomenuti kako je 90 % novih ugovora o radu na određeno vrijeme; rad više nije siguran, a prekarni odnosi se protežu na sve više poslova. Namjerno se producira nesigurnost i strah u jednom potpuno ravnodušnom okruženju koje se temelji na izrabljivanju radnica i radnika i bogaćenju pojedinaca.
Nije nam ostalo previše izbora…
U ime vlastitog dostojanstva i solidarnosti sa drugima moramo se oduprijeti i pokazati otpor prema nepravdi jer je to ono što nas čini ljudskim bićima.