Susret sa samim sobom druga premijera u DKC-u Kino

Umjetnička organizacija Irida poziva na drugu plesnu premijeru ove sezone; “Susret sa samim sobom” (solo) u petak, 20. listopada s početkom u 20 sati u DKC-u Kino u Sv. Filipu i Jakovu.

“Susret sa samim sobom” (solo) je predstava suvremenog plesa autorica Anđele Bugarije i Kristine Lisice koju prati i autorska izložba fotografa Antonia Stipinovića. Kao titl koji prati film, izložba prati predstavu skicirajući (potrebna) ogoljena kako bi odnos sa samim sobom uspio.

Kroz interdisciplinarni pristup medija plesa, filma i fotografije, plesna umjetnica Kristina Lisica u solo izvedbi propitkuje kako sagledati, razviti i koristiti vlastite resurse koji omogućuju ravnotežu na području mentalnog i fizičkog zdravlja koje je temelj svakodnevnog funkcioniranja pojedinca bez obzira na starosnu dob.

Um i tijelo su moćni alati, ali lako postanu razorni za svakoga od nas ako ih pogrešno koristimo. Zadaće koje se svakodnevno nalaze pred nama nisu lagane, a brzo ili automatsko donošenje odluka ne ostavlja nam prostora za upoznavanje vlastitog ja. Tada se bavljenje samim sobom čini kao osjetljiv izazov koji bi mogao otkriti koliko je naše tijelo uistinu odvojeno od uma.

Kad više ne možemo pronaći sebe u vlastitom tijelu iz kojeg bi najradije pobjegli, možda je trenutak da se upravo njemu i vratimo. Tijelo je mjesto susreta, propusna membrana između zajedničkih svjetova, na njemu se talože iskustva, odmotava mašta, pamte uspomene, mjesta, ljudi i događaji. Iz trenutka u trenutak nas informira o najnježnijem dodiru, boli, pritisku…Na njemu se prozire protok vremena, obnavlja se i zadržava ožiljke, blijedi i crveni, propušta vibracije. Tisuće informacija se snime nezamjetno u našim osjetilima, ali nas u potpunosti preplave i prevare kad se s njima krivo identificiramo. Ta mentalna buka stvara lažno ja. Ne možemo profiltrirati misli koje kolaju nama, bezglavo se vrtimo u krug i prolazimo kroz iste obrasce ponašanja i stanja. Nezadovoljstvo i nemir korijene vuku iz prošlosti, a mentalne projekcije očekivane budućnosti za koju nemamo garanciju da će se ostvariti, udaljavaju nas od bivanja u trenutku.

Stoga postanimo svjedokom vlastitih misli i emocija, čuvarima tijela koje je u isto vrijeme fragilno i moćno. Izgubimo lica, protrljajmo oči, protresimo udove, udahnimo i dozvolimo sebi samima da osjetimo i najmanji milimetar kože koja omotava naš unutarnji svijet.