U opširnom razgovoru s novinarom Nedjeljkom Jusupom u povodu obilježavanja 25. obljetnice 112 brigade HV, pukovnik Marko Čulina, prvi ratni zapovjednik najstarije i najbrojnije zadarske brigade, osvrnuo se i na ratnu i poratnu situaciju u zadarskom gospodarstvu.
Gdje su nestala poduzeća koja su svojim materijalnim davanjima pomagala da se obrani grad Zadar i njegovo šire zaleđe?
– Sjećam se naših poduzeća i njihovih direktora koji su nas zvali i nudili pomoć koju mi nismo tražili ili nam u tom trenutku nije bila neophodna, a to su: Tankerska plovidba, Tankerkomerc, Vinilplastika, Otočanka, Elka, Adria, Polikem, Kemoplast, Kemotrans, Tvornica duhana, Danilo Štampalija, Elektra, Pošta, Bagat, SAS, Kidrič, Jadera, HTP Borik, Dalmatinska banka, Turisthotel, Vodovod, Zadarski transport, Agro Zadar, Sojara, Mljekara, Opća bolnica Zadar… Neka mi ne zamjere koje nisam spomenuo.
U poduzećima koje spominjete radilo je više od 20.000 radnika!
– U cijelom zadarskom gospodarstvu prije i u prvim godinama rata radilo bilo je ukupno oko 40.000 zaposlenih. Bilo je teškoća u poslovanju, ali ljudi su radili i primali plaću. Teško mi je kad vidim gdje su danas mnogi od spomenutih poduzeća, kad se sjetim njihovih vrijednih radnika koji su pod kišom granata odlazili na posao da bi mi mogli ratovati, ne zato što smo mi željeli rat. Rat nam je nametnut a mi smo neizmjerno željeli samostalnu i slobodnu Hrvatsku. Nažalost, bez rata i krvi ta želja nije mogla biti ostvarena.
Pogledajmo, što je danas na lokacijama tih poduzeća koja su nam omogućila svojim materijalnim davanjima da obranimo grad Zadar i njegovo šire zaleđe?! Zar im je svima morala biti sudbina da prije nego dobijemo samostalnu hrvatsku državu oni budu proglašeni neperspektivnim, a njihovi radnici završe dijelom u mirovini, a mnogo veći broj njih na ulici, kaže Marko Čulina.