Mješoviti pjevački zbor Condura Croatica, članovi pjevačkog zbora Sv. Cecilije župe Preko, Mali dječji zbor i Folklorna udruga Luzor Preko izvest će u crkvi sv. Marije 6. ožujka 2016. godine s početkom u 19 sati pasionski oratorij Zadnja postaja.
Nakon Zadra slijede nastupi na Danima kršćanske kulture u Splitu 13. ožujka u crkvi Gospe od zdravlja te 16. ožujka u Zagrebu na manifestaciji Pasionske baštine, u crkvi sv. Blaža.
Zadnja Postaja
Napisao i skladao: Ivo Nižić
Režija: Milena Dundov
Drama ovog pasionskog skazanja odvija se na otoku koji pluta morskom pustinjom, stazama tmina, noseći u sebi sudbinu zavičaja, domovine, kozmosa.
Naš je otok inače svojom veličinom, obilježjem, brdima i crkvama sličan otoku Patmosu na kojemu je pisana Apokalipsa, knjiga sadašnjosti i vječnosti. Jeka te knjige odzvanja po školjima i morima.
Velebni križ dominira prostorom ovog skazanja (umjetnička kreacija Roberta Košte) u kojeg su reljefno utisnute slike sedan crikvic na školju – crikva Gospe od sniga, Sv. Lovrinca, Gospe Luzarice, Sv. Petra, Sv. Fume, Sv. Lovre pod Velin brigun i Vele Gospe.
Svaka crikva nosi na Zadnju postaju breme svoje smrti: smrt oca, dva brata, dvije sestre, mučenička smrt redovnika glagoljaša i mladog bogoslova opisana metaforom velebnih stabala otočke baštine, smrt žena lavandiera i smrt Isukrstova u koju su ukopane sve smrti otočke.
Svih sedam smrti odjek su bezdana, agonije i potresne žalosti otočana.
Ima li druge obale?
Preobrazba započinje kad otočani na pučini ugledaju svjetlo – lumin koji izgara pred Tajnom Svetišta i otkriju duhovna prostranstva, biblijske i starinske staze svojih praotaca, i more, svoje more, kozmičko more, Crveno.
U trenutku kad se u Noći Prijelaza smrt čovjekova dotakne Kristove smrti, objavi se Otajstvo Božje zaodjenuto u sjaj, obriše suzu stvorenju s obraza i primi ga u novo postojanje. To se u drami dogodi čovjeku, zrnu pšeničnom i mrtvom tijelu leptira na pijesku morske obale.
Otok se zatim žurno zaputi iz morske pustinje do mjesta u kojemu je noć najbliža svitanju.
I nastupi čas tajanstvenog buđenja moje zemlje, kad sunce u svitanju rasplamsa otočka brda i more postane crveno, svako stvorenje taknuto suncem izgubi svoju mračnost, a rađanje zore po brdima otočkim poprimi božanske obrise.
Tad svi otočani, koji se krstiše morem, vodama slanim, zapjevaše hvalospjev:
„Zahvaljujte Gospodinu jer je dobar, jer je vječna ljubav njegova. Amen! Amen! Aleluja!”
Ivo Nižić
