Lucija Pavin, Marija Surać, Lori Nikpalj i Matea Bajlo samo su dio mozaika koji se prije dva tjedna savršeno posložio.
Završna slika bila je ulazak odbojkašica Zadra u Prvu A ligu. Prvi put u povijesti kluba ostvaren je plasman u društvo najboljih hrvatskih ekipa. Sastav kojem su tek rijetki na početku sezone davali izglede za Prvu A ligu, sastav koji je nespretno proglašen i autsajderom, sastav koji je posljednjih sezona imao više lošijih nego dobrih nastupa u Prvoj B ligi napravio je korak od sedam milja. I to s igračicama koje su odbojku učile u Zadru u Arbanasima, uz tek dvije iznimke (Ninčević – Kaštela, Surać – Mladost). Dovoljan razlog za vratiti film unatrag i prisjetiti se kako je sve počelo.
Lucija Pavin je kapetanica ekipa posljednje dvije godine. U odbojci je već 12 godina, dakle pola života. Završava studij psihologije, povremeno radi honorarne poslove i uspješno igra odbojku na poziciji primača-pucača.
Lucija: Nakon deset godina u kojima se igrala jedna Prva B liga ove sezone se promijenio format natjecanja i liga je podijeljena na tri skupine. U južnu skupinu uz nas su ušle uglavnom još ekipe iz lanjske Druge lige – jug. Posebnih rezultatskih ambicija nije bilo, a prve utakmice prošle su u ispitivanju naše, ali i snage protivnica.
Marija Surać (djevojački Pehar) najstarija je zadarska igračica. Rođena je 1986. godine i od 10. godine je odbojkašica. Rođena je Zagrepčanka te je punih osam godina bila članica Mladosti (“bilo je to vrijeme kada je Mladost bila prvak Europe i vrijeme velike popularnosti ženske odbojke, posebno Barabe Jelić”). Potom je sedam godina nosila dres prvoligaša Azene iz Velike Gorice, dugogodišnjeg viceprvaka Hrvatske. Prije dvije godine doselila se u Zadar gdje se udala za Antonija Suraća, kapetana odbojkaša Zadra. Nakon što je “cijeli život” bila tehničarka, u Zadru je prebačena na dijagonalu, odnosno poziciju korektorice.
Marija: Tada je trener prvi put spomenuo kvalifikacije. Do tada ni riječi o tome.
Matea: Imale smo i zadnje kolo protiv Bibinja na Višnjiku. Trebala nam je pobjeda, a počeli smo utakmicu kao da smo se prvi put sastale s loptom.
Lori: Prvi set s Bibinjkama bile smo nikakve, a nakon toga sve je sjelo na svoje mjesto.
Velike oscilacije obilježile su igru Zadranki tijekom cijele sezone, pa i u kvalifikacijama u kojima je bilo setova gdje su Zadranke osvojile jednoznamenkasti broj poena.
Marija: To je posljedica manjka jačih utakmica jer je naša skupina Prve B lige ipak nešto lošija od ostalih. Znale spo pobjeđivivati praktično bez prave igre.
Matea: Istina, pobijediš, ali znaš da je igra bila loša.
Lucija: I onda dođete na kvalifikacije u kojima se za svaki poen morate itekako potruditi.
Matea: U Zagrebu je bilo poena koji su valjda trajali dvije minute.
Lori: Za razliku od Prve B lige gdje smo često išli po sistemu prijem – tehničar – smeč.
Posljednja utakmica koja je odlučila tko će s Đakovom u Prvu A ligu odigrana je između Zadra i Grobničana.
Lucija: A jesu nas napalili izjavom je Zadar autsajder u kvalifikacijama.
Marija: Ne znam je li to trener Grobničana doista izjavio, ali to nas je nevjerojatno motiviralo. Toliko smo željele tu pobjedu da jednostavno nismo mogli izgubiti.
Matea: To je bila utakmica ili mi ili oni.
Lori: Na kraju smo ispali mi.
Lucija: Svega je bilo u toj utakmici, uspona i padova s naše strane koliko hoćete. Presudila je naša velika motivacija i malo sreće u nekim odlučujućim trenucima. Na ruku nam je išlo i to što druga ekipa Mladosti, kojoj smo samo mi uspjeli otkinuti set, nije imala pravo ulaska u Prvu A ligu, pa su se između Đakova, Grobničana i nas tražila dva putnika za viši rang.
Zadar je danas prvoligaš i sljedeće sezone igrat će u Skupini II Prve A lige. Što učiniti da se tamo ekipa što duže zadrži?
Matea: To nije pitanje za mene i Lori jer mi odlazimo na faks i dogodine nas nema u ekipi.
Marija: Ne znam ni ja koliko ću još igrati. Luce, odgovori ti.
Lucija: Treba nastaviti raditi s mladim igračicama. Imamo odličnu generaciju kadetkinja koja su prvakinj Druge seniorske lige i vjerujem da će sljedeće sezone igrat u Prvoj B ligi. Neke od tih djevojaka već su nastupale za seniorski sastav. Svakako, trebamo i dalje ostati skromni i nastaviti raditi onako kako je to bilo i ove sezone.
Marija: Zadar ide dobrim smjerom, a ima i još ženskih klubova u županiji iz kojih sutra mogu doći neke igračice kao što su iz Arbanasa stigle Matea, Lori i Marta Končarević. U Zadru je i Sveučilište, a to znači da nam mogu doći i djevojke iz drugih sredina. Tako smo ove sezone imali Miu Ninčević iz Kaštela, koja je u protiv Grobničana pružila možda i najbolju igru od kada je kod nas.
Matea: Ma dajete cure, ne sekirajte se. Neće to biti ples za jedno ljeto.
Lori: Samo neka nam kažu da smo autsajderi pa ćemo na kraju biti prvakinje Hrvatske.
Marija: Polako, cure, tek smo ušle u Prvu A ligu.
Lori: Ajde Mare, imamo i mi pravo ispaliti neku izjavu pa neka je stave u naslov.
Lucija: Mir, mir. Ja sam ovdje kapetanica…
Lucija Pavin, Marija Surać, Lori Nikpalj i Matea Bajlo samo su dio mozaika koji se prije dva tjedna savršeno posložio.
Završna slika bila je ulazak odbojkašica Zadra u Prvu A ligu. Prvi put u povijesti kluba ostvaren je plasman u društvo najboljih hrvatskih ekipa. Sastav kojem su tek rijetki na početku sezone davali izglede za Prvu A ligu, sastav koji je nespretno proglašen i autsajderom, sastav koji je posljednjih sezona imao više lošijih nego dobrih nastupa u Prvoj B ligi napravio je korak od sedam milja. I to s igračicama koje su odbojku učile u Zadru u Arbanasima, uz tek dvije iznimke (Ninčević – Kaštela, Surać – Mladost). Dovoljan razlog za vratiti film unatrag i prisjetiti se kako je sve počelo.
Lucija Pavin je kapetanica ekipa posljednje dvije godine. U odbojci je već 12 godina, dakle pola života. Završava studij psihologije, povremeno radi honorarne poslove i uspješno igra odbojku na poziciji primača-pucača.
Lucija: Nakon deset godina u kojima se igrala jedna Prva B liga ove sezone se promijenio format natjecanja i liga je podijeljena na tri skupine. U južnu skupinu uz nas su ušle uglavnom još ekipe iz lanjske Druge lige – jug. Posebnih rezultatskih ambicija nije bilo, a prve utakmice prošle su u ispitivanju naše, ali i snage protivnica.
Marija Surać (djevojački Pehar) najstarija je zadarska igračica. Rođena je 1986. godine i od 10. godine je odbojkašica. Rođena je Zagrepčanka te je punih osam godina bila članica Mladosti (“bilo je to vrijeme kada je Mladost bila prvak Europe i vrijeme velike popularnosti ženske odbojke, posebno Barabe Jelić”). Potom je sedam godina nosila dres prvoligaša Azene iz Velike Gorice, dugogodišnjeg viceprvaka Hrvatske. Prije dvije godine doselila se u Zadar gdje se udala za Antonija Suraća, kapetana odbojkaša Zadra. Nakon što je “cijeli život” bila tehničarka, u Zadru je prebačena na dijagonalu, odnosno poziciju korektorice.
Marija: Tada je trener prvi put spomenuo kvalifikacije. Do tada ni riječi o tome.
Matea: Imale smo i zadnje kolo protiv Bibinja na Višnjiku. Trebala nam je pobjeda, a počeli smo utakmicu kao da smo se prvi put sastale s loptom.
Lori: Prvi set s Bibinjkama bile smo nikakve, a nakon toga sve je sjelo na svoje mjesto.
Velike oscilacije obilježile su igru Zadranki tijekom cijele sezone, pa i u kvalifikacijama u kojima je bilo setova gdje su Zadranke osvojile jednoznamenkasti broj poena.
Marija: To je posljedica manjka jačih utakmica jer je naša skupina Prve B lige ipak nešto lošija od ostalih. Znale spo pobjeđivivati praktično bez prave igre.
Matea: Istina, pobijediš, ali znaš da je igra bila loša.
Lucija: I onda dođete na kvalifikacije u kojima se za svaki poen morate itekako potruditi.
Matea: U Zagrebu je bilo poena koji su valjda trajali dvije minute.
Lori: Za razliku od Prve B lige gdje smo često išli po sistemu prijem – tehničar – smeč.
Posljednja utakmica koja je odlučila tko će s Đakovom u Prvu A ligu odigrana je između Zadra i Grobničana.
Lucija: A jesu nas napalili izjavom je Zadar autsajder u kvalifikacijama.
Marija: Ne znam je li to trener Grobničana doista izjavio, ali to nas je nevjerojatno motiviralo. Toliko smo željele tu pobjedu da jednostavno nismo mogli izgubiti.
Matea: To je bila utakmica ili mi ili oni.
Lori: Na kraju smo ispali mi.
Lucija: Svega je bilo u toj utakmici, uspona i padova s naše strane koliko hoćete. Presudila je naša velika motivacija i malo sreće u nekim odlučujućim trenucima. Na ruku nam je išlo i to što druga ekipa Mladosti, kojoj smo samo mi uspjeli otkinuti set, nije imala pravo ulaska u Prvu A ligu, pa su se između Đakova, Grobničana i nas tražila dva putnika za viši rang.
Zadar je danas prvoligaš i sljedeće sezone igrat će u Skupini II Prve A lige. Što učiniti da se tamo ekipa što duže zadrži?
Matea: To nije pitanje za mene i Lori jer mi odlazimo na faks i dogodine nas nema u ekipi.
Marija: Ne znam ni ja koliko ću još igrati. Luce, odgovori ti.
Lucija: Treba nastaviti raditi s mladim igračicama. Imamo odličnu generaciju kadetkinja koja su prvakinj Druge seniorske lige i vjerujem da će sljedeće sezone igrat u Prvoj B ligi. Neke od tih djevojaka već su nastupale za seniorski sastav. Svakako, trebamo i dalje ostati skromni i nastaviti raditi onako kako je to bilo i ove sezone.
Marija: Zadar ide dobrim smjerom, a ima i još ženskih klubova u županiji iz kojih sutra mogu doći neke igračice kao što su iz Arbanasa stigle Matea, Lori i Marta Končarević. U Zadru je i Sveučilište, a to znači da nam mogu doći i djevojke iz drugih sredina. Tako smo ove sezone imali Miu Ninčević iz Kaštela, koja je u protiv Grobničana pružila možda i najbolju igru od kada je kod nas.
Matea: Ma dajete cure, ne sekirajte se. Neće to biti ples za jedno ljeto.
Lori: Samo neka nam kažu da smo autsajderi pa ćemo na kraju biti prvakinje Hrvatske.
Marija: Polako, cure, tek smo ušle u Prvu A ligu.
Lori: Ajde Mare, imamo i mi pravo ispaliti neku izjavu pa neka je stave u naslov.
Lucija: Mir, mir. Ja sam ovdje kapetanica…
