ZADAR – Ruskinje su uživale kada su u zamračenu salu ušla dva vampira da im zagrizu vratove. Isto smo probali i s Njemicama, ali njima se nije svidjelo. Istu priči treba ispirčati na različite načine i prilagoditi je turistima, detalj je koji je ispričao doc. dr. sc. Mladen Rajko na predavanju „Boje li se vampiri sunca” održanom u Gradskoj knjižnici Zadar u sklopu Festivala znanosti.
Riječ je zapravo o priči o vampiru Juri Grandu iz malog istarskog sela Kringa u kojem živi 100- tinjak stanovnika. Priču pronađena na googleu, potkrepljenju narodnom baštinom i spirsima pronađenim u arhivima, domišljati Istrani pretvorili su u brand svog mjesta.
– Svako selo ima svoju legendu i priču. Naša je priča o vampiru, štigunu kako su se prije zvali, Juri Grandou. Prema predaji on je pokopan 1656. godine, a nakon toga 16 godina maltretirao svoju udovicu i stanovnike sela. Godine 1672. župan Miha Radetić se u pratnji osmorice odvažnih mještana uputioe jedne noći 1672. godine na vampirov grob. Njih devetorica otvorila su grob i u njemu zatekli pokojnikovo tijelo, rumeno i živo, kako im se smiješi i upravo otvara usta. U tom trenutku su pobjegli i vratili se poslje ohrabreni vinom kako bi dokrajčili štriguna glogovim kolcem i kosirem kojim su mu odrubili glavu, kaže Rajko.
Uspješni epilog cijele priče jest da od vampira Jure Granda danas živi i ima financijsku korist desetak obitelji koji su se svojim proizvodima i turističkom ponudom uklopili u legendu. Hrvatska obiluje takvim pričama, što potvrđuju i znanstvena istraživanja.
– Svake godine dolaze nam znanstvenici iz Engleske koji nam kažu kako u nijednom djelu Europe nema toliko priča koliko kod nas, a što je utjecaj miješanja Slavenske, Romanske i Germanske kulture, kaže Mladen Rajko.
