U srijedu 8. travnja u 12 sati u Gradskoj loži se priređuje otvaranje izložbe fotografija PAPA FRANJO U IZRAELU u sklopu koje će biti i predstavljanje knjige SVETA STOLICA I HRVATSKA: DVADESET GODINA DIPLOMATSKIH ODNOSA (1992- 2012.). Oba događanja su u organizaciji Zadarske nadbiskupije i Zadarske županije.
O Izložbi:
Odnosi između Države Izrael i Svete Stolice zasnivaju se na međusobnom poštovanju i dijalogu. Kao što Izrael osigurava slobodu štovanja svih vjera, tako papa Franjo gradi mostove mira i bratstva između svih vjera. Posjet pape Franje nastavak je puta njegovih prethodnika: povijesnog posjeta 2000. godine pape Ivana Pavla II. i pape Benedikta XVI. u 2009. godine. Ti posjeti doprinijeli su procesu pomirenja, priznanja i dijaloga između Katoličke Crkve i židovskoga naroda, kao i odnosima između Izraela i Svete Stolice.
Nj. E. gđa. Zina Kalay – Kleitman, veleposlanica Države Izrael u Republici Hrvatskoj
O knjizi:
U predstavljanju će sudjelovati: mons. dr. Želimir Puljić, gosp. Filip Vučak, veleposlanik Republike Hrvatske pri Svetoj Stolici, gosp. Božidara Petrač, urednik knjige i predsjednik Društva hrvatskih književnika.
Predgovor iz knjige napisao mons. Želimir Puljić
Diplomatski odnosi između Republike Hrvatske i Svete Stolice – hrabar povijesni čin traženja najsuvremenijeg shvaćanja vjerskih slobodâ.
Veleposlanstvo RH pri Svetoj Stolici organiziralo je 29. listopada 2012. konferenciju s radnim naslovom: “Sveta Stolica i Hrvatska. Dvadeset godina diplomatskih odnosa”. Konferencija je održana u Papinskoj akademiji za znanost u Vatikanu. Godinu dana kasnije, 5. studenog 2013., u Papinskom hrvatskom zavodu sv. Jeronima u Rimu, predstavljena je knjiga u kojoj su objavljeni govori i priopćenja koji su održani na spomenutoj konferenciji. Knjiga ima 120 stranica, a objavila ju je Vatikanska izdavačka kuća “Libreria Editrice Vaticana”.
Hrvatska je među prvim državama bivšeg komunističkog bloka koja je s četiri potpisana ugovora uredila odnose s Katoličkom Crkvom. Ugovorima nije “izboren” nikakav povlašten položaj Crkve u društvu, već je osigurana sloboda služenja. Jer, Država i Katolička crkva, “svaka u svom poretku, neovisne su i samostalne”, pa je potrebna zdrava obostrana suradnja i uzajamno uvažavanje kako ne bi došlo do nepotrebnog unutarnjeg cijepanja i podijelâ. Svjetovnost države, naime, koja je otvorena religiji i vjeri, pomaže da ne dođe do “konfesionalizacije društva” ili pak do “antiklerikalizma” koji se onda obično pretvori u “protukršćanski i protureligijski” pokret. Stoga, treba zastupati “svjetovnost države” i državnih struktura i boriti se za njihovu neovisnost.
Ugovori između Svete stolice i Republike Hrvatske, koji su sklopljeni nakon uspostave diplomatskih odnosa, plod su obostranog uvažavanja, rešpekta i priznavanja. Tome u prilog ide i činjenica povijesnih okolnosti u kojima su oni nastajali, rađali se, bili raspravljani i potpisani. Oni su zapravo vidljiva kruna stoljetnih odnosa između hrvatskog naroda i Svete stolice koji su bili “trajni i dobri”. Tim pravnim aktima stvoren je prostor slobodnog služenja u zajedničkoj brizi za čovjeka i za opće dobro. Time je ujedno stvorena podloga i drugim vjerskim zajednicama u RH za ostvarenje vjerske slobode i slobode savjesti. U tom vidu “obnova” diplomatskih odnosa između Svete Stolice i Republike Hrvatske, kao i naknadno sklopljeni ugovori hrabar su povijesni čin traženja novih putova i utiranja novog načina suživota prema najsuvremenijim shvaćanjima vjerske slobode. A oni se temelje na ustavnim načelima Republike Hrvatske, međunarodnim dokumentima o ljudskim pravima, kao i crkvenim zakonima i dokumentima Drugog Vatikanskog sabora.