Prije dvadeset i tri godine Zadar, Zadarska županija i Vukovaru povezali su se neraskidivom vezom. Dok su se u Zadar donosila tijela masakriranih Škabrnjanaca, na radija pokretana baterijama stizale su vijesti o padu Vukovara i već pomalo se naslućivalo koja teška sudbina čeka Vukovarce i hrvatske vojnike.
Dva grada nastavila su svoj put, svaki na svoj način i pritom nijedan nije zaboravio tragičnu sudbinu onog drugog u Domovinskom ratu. Zadar koji je imao sreće da ne padne pod agresorsku čizmu, osjeća da ne smije u nijednom trenutku zaboraviti na grad heroj, grad mučenika, osjeća obavezu da mu pomogne vratiti titulu najperspektivnijeg grada na Dunavu.
I ove je godine, osamnaesti put za redom, organizirana velika humanitarna akcija „Vukovaru ZaDAR” koju tradicionalno organizira Hrvatska katolička udruga medicinskih sestara i tehničara Zadar. U svega sedam dana skupljeno je petnaest tona hrane i higijenskih potrepština za Vukovarce. Pomoć u novcu i hrani u ponedjeljak je odvezena šleperom u Vukovar, a dan prije u grad na Dunavu došla su dva autobusa Zadrana u posjet Vukovarcima.
– U Vukovar iz Zadra dolazi pomoć u paketima hrane. Netko će reći da je to samo paket, međutim to je mnogo više od toga. To je čin ljubavi, pažnje; mi im na taj način poručujemo kako nisu zaboravljeni, kako ima ljudi uz njih u ljubavi i molitvi, kazala je potpredsjednica Hrvatske katoličke udruge medicinskih sestara i tehničara Igris Smrkinić.
Nisu to puke fraze, to je nešto što je danas Vukovarcima itekako potrebno. Vukovar je nakon mirne reintegracije Podunavlja bio grad srušenih zgrada. Danas su zgrade obnovljene, nekom slučajno prolazniku učinilo bi se da je sve super i da cvjetaju ruže.
– Lako je obnoviti fasade zgrada i kuća, ali puno je teže „obnoviti” duše ljudi. Prvi put kada sam bila tamo prije pet godina, u zraku se osjećala podvojenost, a danas je ona još očiglednija i opipljivija u zraku. Hodajući kroz Vukovar nailazili smo na ljude koji nas pozdravljaju mašući, ali i one koji naočigled svih nas okreću glave i navlače zastore, kazala je potpredsjednica Udruge Igris Smrkinić.
Zato je „Vukovaru ZaDAR” iznad svega jedna velika gesta koju treba njegovati. Hranu je najlakše skupiti i donijeti, ostaviti u nekom uredu Caritasa ili ekspresno preko internet bankarstva izvršiti uplatu na nečiji žiro račun. Puno je važnije doći u Vukovar i podariti osmijeh tom gradu i ljudima.
