Nakon što je u subotu Filip Ude osvojio srebrnu medalju na konju s hvataljkama, danas je Marijo Možnik uzeo brončano odličje u vježbi na preči na Svjetskom prvenstvu u gimnastici u kineskom Nanningu!
Marijo Možnik ima sada srebro s Europskog prvenstva i broncu sa svjetske smotre.
Ponosan sam, sretan. U prvom trenutku bilo je toliko emocija, suza… Presretan sam. Nakon kvalifikacija u kojima sam za vježbu od 6.7 dobio 15.000 odmah sam razmišljao da u finalu idem na jaču vježbu, 6.9 s pruženim Kovacsem. Znao sam da bi mi tih 6.7 biti knap za medalju. No, 6.9 vježba nije još potpuno automatizirana i nisam htio riskirati. Išli smo na sigurno, mirno odraditi ono što najbolje znam, što mi je najsigurnije. Kad je još jedan od velikih favorita, Zhang, pao, pa kad su drugi kiksali, vidio sam da imam priliku života, ali kako su oni griješili, u meni je bilo sve više nervoze. A prije toga sam bio potpuno miran. No, smirio sam se, rekao si zaboravi na njih, tu si sad, ideš svojih 6.7 odraditi najbolje što možeš. Već prvi element mi je pokazao da će sve biti u redu, trener Tigran Gorički odlično je nategnuo preču, osjetio sam dobar hvat, a onda sam samo počeo razmišljati ukopaj saskok. Nisam ga ukopao, imao sam mali iskorak, bojao sam se da će mi to odnijeti medalju, ali na kraju sam uspio, rekao je Možnik.
O ostvarenju sna: Nakon europske medalje moj cilj je bio svjetski finale, nisam ni u najluđim snovima mogao predvidjeti da će na istom Svjetskom prvenstvu doći i finale i medalja. Ponestaje mi ciljeva… Nema druge nego sljedeće godine na SP-u osvojiti medalju i izboriti Olimpijske igre u Riju. S ovom medaljom dodatno sam dobio na imenu kod sudaca, no ono najbitnije je da ova vježba ima perspektivu za dizanje ocjene, već sada imam elemente Kovacs i Pinedu, najteži G element, to je vježba konkurentna za sve. Čudo je bilo da Hrvatska ima trojicu finalista, ali na kraju dvije medalje i još pet Seligmanovo mjesto, a bio je onako bolestan… Opet smo pokazali da vrijedimo. Hvala treneru Tigranu Goričkom, fizioterapeutu Vlatku Vorihu, našem cijelom timu, HOO-u, našoj drugoj mami Mimi Vurdelji koja nam puno pomaže, meni je pomogla prije puta kad sam ozlijedio leđa… I da ne zaboravim, hvala posebno Filipu Udeu čija medalja me motivirala za danas. Ovu medalju posvećujem svom bratu Dariju. Sve što radim je za njega. Svaki veliki rezultat prilika mi je da na glas kažem ja sam imao brata. Nadam se da je ovo vidio, u suzama je poručio iz Kine brončani Marijo Možnik.
