koštati života, a pitanje je hoće li biti trajnog invaliditeta.
On se usudio skočiti s 10 metara i dok je plivao prema skalama, na njega je s iste visine skočio drugi dječak. Točnije skočio mu je rame uslijed čega je desna ruka 10-godišnjaku umrtvljena. Ne može micati ni prstima, ne zna se još koliko je oštećen živac a još manje se zna hoće li mu ta ruka biti trajno oduzeta, rekli su nam članovi obitelji, pogođeni tim tragičnim događajem.
Ogorčeni su jer znaju kako to nije jedini takav slučaj s fizičkim posljedicama skakanja sa skakaonice i zato im je stalo da se javnost upozori na moguću opasnost za male skakače.
Međusobnog ozljeđivanja uvijek je bilo i bit će. – Mi kada bi skakali, onda bi vikali onima u moru da se maknu, kazao nam je Velimir Šušak Taci, poznati maratonac i dječji fizijatar koji je odrastao na Bazenu. Kao i Mišo Vujanić čiji je sin Jure trenirao skokove u vodu. On nam je ispričao kako je jedna te ista osoba dva puta njemu skočila na leđa, srećom, bez većih posljedica.
Sve to nije bilo kobno kao u ovom slučaju, gdje se oni kao iskusni Zadrani s Bazena slažu u spoznaji kako su nove generacije pomalo „bezglave”.
Stoga bi nad onima koji skaču trebala biti pojačana kontrola. Prvenstveno roditelja iako djece u toj dobi više ne idu s njima na kupanje već s ekipom u kojima se pubertetski dokazuju upravo skokom s desetke.
Sa skakaonice se nekontrolirano skače u što smo se i sami uvjerili. Kako će onaj s 10-ke znati da ovaj ili ona jer i curice se vole pokazati, neće istodobno skočiti s petice.
Gradske vlasti su upravljanje bazenom svojedobno oduzeli tamošnjim klubovima i prepustili svojoj ustanovi Zadarskom sportu. Oni su stavili montažnu svlačionicu, bovu i naplatu tuša.
Iako je Bazen i dio plaže Kolovare ispred Poliklinike, mjesto gdje se kupa najviše mlađih Zadrana, nije im palo napamet angažirati spasilačku službu. Ali to im nije obaveze jer nemaju Plavu zastavu kao na susjednoj plaži Kolovare. Međutim, netko tko će nadzirati skakanje sa skakaon
koštati života, a pitanje je hoće li biti trajnog invaliditeta.
On se usudio skočiti s 10 metara i dok je plivao prema skalama, na njega je s iste visine skočio drugi dječak. Točnije skočio mu je rame uslijed čega je desna ruka 10-godišnjaku umrtvljena. Ne može micati ni prstima, ne zna se još koliko je oštećen živac a još manje se zna hoće li mu ta ruka biti trajno oduzeta, rekli su nam članovi obitelji, pogođeni tim tragičnim događajem.
Ogorčeni su jer znaju kako to nije jedini takav slučaj s fizičkim posljedicama skakanja sa skakaonice i zato im je stalo da se javnost upozori na moguću opasnost za male skakače.
Međusobnog ozljeđivanja uvijek je bilo i bit će. – Mi kada bi skakali, onda bi vikali onima u moru da se maknu, kazao nam je Velimir Šušak Taci, poznati maratonac i dječji fizijatar koji je odrastao na Bazenu. Kao i Mišo Vujanić čiji je sin Jure trenirao skokove u vodu. On nam je ispričao kako je jedna te ista osoba dva puta njemu skočila na leđa, srećom, bez većih posljedica.
Sve to nije bilo kobno kao u ovom slučaju, gdje se oni kao iskusni Zadrani s Bazena slažu u spoznaji kako su nove generacije pomalo „bezglave”.
Stoga bi nad onima koji skaču trebala biti pojačana kontrola. Prvenstveno roditelja iako djece u toj dobi više ne idu s njima na kupanje već s ekipom u kojima se pubertetski dokazuju upravo skokom s desetke.
Sa skakaonice se nekontrolirano skače u što smo se i sami uvjerili. Kako će onaj s 10-ke znati da ovaj ili ona jer i curice se vole pokazati, neće istodobno skočiti s petice.
Gradske vlasti su upravljanje bazenom svojedobno oduzeli tamošnjim klubovima i prepustili svojoj ustanovi Zadarskom sportu. Oni su stavili montažnu svlačionicu, bovu i naplatu tuša.
Iako je Bazen i dio plaže Kolovare ispred Poliklinike, mjesto gdje se kupa najviše mlađih Zadrana, nije im palo napamet angažirati spasilačku službu. Ali to im nije obaveze jer nemaju Plavu zastavu kao na susjednoj plaži Kolovare. Međutim, netko tko će nadzirati skakanje sa skakaonice bio bi najoptimalnije rješenje za (ne)odgovornost Grada Zadra za korištenje skakaonice.