Razgovor sa Slavkom Trninićem zasigurno spada u jedan od onih posebnih. Za svakog novinara najveći izazov, ali i najveće zadovoljstvo je obaviti intervju s ljudima koji su ostavili i koji ostavljaju trag u svojoj djelatnosti. A Slavko Trninić spada u tu kategoriju. Možemo ga doista opisati kao čovjeka koji zna sve o košarci.
– Mislim da nas je Slavko Trninić napravio igračima – rekao je svojevremeno Toni Kukoč, a pri tom mislivši na svoju zlatnu splitsku generaciju (tri godine zaredom prvaci Europe). Upravo je Slavko Trninić “napravio” mnogo igrača. Rijetko tko ih je zapravo stvorio više.
U trenutku kada je hrvatska košarka daleko od dana slave, kada se igrači proizvode na kapaljku, kada su nekadašnji velikani Zadar, Split i Cibona dotaknuli dno i kada smo zaboravili kako se osvajaju seniorske medalje, otvara se široki spektar tema s kojima bismo mogli razgovarati sa Slavkom Trninićem, koji je nakon dugog niza godina pristao dati intervju jednom mediju. Iako je prošle godine hrvatska seniorska reprezentacija ostvarila četvrto mjesto na Europskom prvenstvu i ponovo vratila košarku u središte zbivanja, dugo u Hrvatskoj košarka nije bila popularna. Predugo. O čemu zapravo ovisi kvaliteta i popularnost košarke?
– Prije svega, o stvarnoj kvaliteti igrača, jer oni su nositelji igre i rezultata. A vrhunski igrači, odnosno njihova trenutačna kvaliteta, proizlazi iz, prije svega, genskog potencijala, zatim kvalitete trenerskog rada i kontinuiranoga samousavršavanja.
Što je važno kako bi košarkaš ostvario zavidnu karijeru?
– Teorija o razvoju aktualne ili stvarne kvalitete i karijere košarkaša temelji se primarno na važnosti individualnog dopunskog treninga koji je vrlo važan radi poticanja napretka. Osim toga, na taj način igrač razvija navike usavršavanja, te povećava razinu svoje stvarne kvalitete u igri.
Zašto se dogodio pad hrvatske seniorske prvoligaške košarke?
– Pad kvalitete u hrvatskoj seniorskoj prvoligaškoj košarci povezan je s nedovoljnim stvaranjem vrhunskih igrača. Došli smo u fazu smanjene kreativnosti igrača, smanjene idejnosti trenera te cjelokupne nemoći košarkaške organizacije da se s takvim stanjem efikasno suoči. Glavni igrači u pojedinim momčadima nisu toliko superiorni da bi se uz njih mogli stvarati mladi perspektivni igrači. Nisu dovoljno superiorni niti da se ostvari rezultat na međunarodnoj razini.
Koji su problemi hrvatskih prvoligaških momčadi?
– Problema je mnogo. Prije svega nedostatak stvarne kvalitete igrača. Recimo nedostatak čvrstih obrana u prvoj seniorskoj ligi se kompenzira s raznim “poluobranama” u kojima dolaze do izražaja slabosti protivničkih napada. Jedno od mogućih rješenja tog problema dogodilo bi se kroz povećanje brzine i agresivnosti obrane (npr. pravovremen prilazak na loptu) te kroz čvrstinu obrane koja sprječava potencijalnu mini seriju protivnika. U fazi napada nedovoljno se razvija tendencija stvaranja otvorenih šuteva. Zatim izraženo traženje otvorenih šuteva u pozicijskom napadu u prvom redu s otvorenom geometrijom, te strategijom čekanja greške u kontroli i reakciji pozicijske obrane bi moglo proizvesti 10-15 poena kod momčadi koje ostvare te promjene zbog nedostatka stvarne kvalitete igrača i nepotpune organiziranosti glavnih momčadi.
Koje su nužne pretpostavke za razvoj vrhunskih igrača?
– Prije svega košarkaški trening treba biti ciljno usmjeren primarno na razvoj razumijevanja igre i osnova igre u prijepodnevnom treningu, gdje će se provoditi trening selektivnih korekcija tehničko-taktičkih pogrešaka. U stanju umora nužno je ponavljati automatizirane učinkovite akcije da bi u uvjetima utakmice pojedini igrač mogao stabilno i precizno izvesti motoričku vještinu. Timski košarkaški trening treba provesti u večernjem terminu, a jednom tjedno treba realizirati teoretsku pripremu usmjerenu na povećanje stupnja razumijevanja igre. Potrebno je imati razvojni sustav natjecanja za poticanje stvarne promjene u natjecateljskom iskustvu i kvaliteti igre pojedinog igrača u kojem bi igrači koji imaju visok potencijal trebali provesti u igri najmanje 25 minuta te međunarodne utakmice (minimalno 10, a optimalno 20) u godišnjem ciklusu. Isto tako važno je osigurati razvojne kampove i treninge na kojima igrači provode samoispravljanje vlastite igre. Vrlo je bitno i osigurati adekvatan omjer između razvojnih, održavajućih i obnavljajućih treninga, kao i adekvatan omjer između razvojnih treninga i razvojnih utakmica.
Koje su karakteristike presudne za uspješnog trenera u današnjoj košarci?
– Ekspertno znanje i iskustvo trenera, kao i komunikacijske vještine, čine najvažnije aspekte koji određuju njegovo uspješno djelovanje osobito u procesu odabira igrača i u upravljanju procesom razvoja vrhunskih igrača te u stvaranju međuljudskih odnosa, što je u timskom sportu najvažnije.
Kakva je razlika u kriterijima odabira igrača za mlađe selekcije u odnosu na seniorske selekcije?
– Kod mladih košarkaša tjelesna građa i motoričke sposobnosti su, u početku, najvažniji kriteriji za odabir igrača. Za razliku od odabira igrača juniorske selekcije, u seniorskoj košarci selekcija igrača se temelji na sustavu kriterija za procjenjivanje cjelokupnog potencijala i ukupne stvarne kvalitete igrača koja se vrednuje na temelju uspješnosti u igri u fazi obrane i u fazi napada.
Koji je ključ uspješnog prelaska iz juniorske u seniorsku selekciju?
– Prijelaz iz juniorske u seniorsku momčad najosjetljivije je područje u hrvatskoj košarci. Postupna priprema igrača za seniorske zahtjeve mora biti prisutna već u juniorskoj selekciji kroz individualne i grupne treninge, što zahtijeva suradnju između juniorskog i seniorskog trenera. Međutim, presudno je da treneri i igrači razlučuju ono što se može od onog što se ne može ostvariti.