Kao što je već nekima poznato, 11 maturanata Gimnazije Jurja Barakovića se 8.5.2014. zaputilo prema Strasbourgu kako bi prisustvovalo Europskom događaju za mlade. To su redom: Ante Buterin, Dorian Karuc, Ivan Kojić, Ivan Knežević, Jacquelina Čirjak, Karla Rubelj, Josipa Smolić, Iva Šušić, Linda Dujmović, Silvija Valjin i ja.
Trenutačni dojam cijele skupine jest taj da smo se mi doista odlično zabavili i stekli izvrstan putokaz za dalju budućnost. Osjetili smo moto EU ‘United in diversity’ u punom značenju. Upoznali smo ljude različitih nacionalnosti i vidjeli koliko smo im blizu ili daleko.
Ipak, neki od nas su konstatirali da smo očekivali više u samoj izvedbi prvotne ideje. Naime, svaki od nas je sudjelovao u zasebnoj aktivnosti. Npr. Ante i Dorian su išli na debatu pro- i kontra europljana i oni su oduševljeni time što su ušli u ulogu zastupnika i branili svoje misljenje dok su Silvija, Linda i Josipa pobjegle na aktivnosti nazvane Instameeting, jer su u skupini išli oko Parlamenta i fotografirali razne fotografije koje su se zahtjevale, a onda su se trebali hashtaggati što im i nije baš imalo nekog smisla.
Sasvim je jasno da sve ima svoje dobre i loše strane. Mi smo se zabavili u svakom slučaju i u kovčege spakirali pregršt lijepih iskustava. Mislim da je svima najveća čar bila u tome što smo bili prepušteni samima sebi i osjetili napokon taj prijelaz kojeg ćemo afirmirati na fakultetu.
Kada sam pitala ekipu što im se najviše svidjelo, Jackie, Iva i Karla su mi dale najzanimljiviji odgovor, moje drage shoppingholičarke, koje ni ovom prilikom nisu propustile kupnju, tvrde da ih je oduševila pristupačnost ljudi i čistoca Strasbourga. Oduševljene su željom ljudi da pomognu jer im je neki mali dječačić pomogao pronaći (a što bi drugo nego) shopping centar, što je njima bilo prekrasno.
Dva Ivana su isto jako zadovoljni i kažu da im je bilo ‘šou’ i da bi sve ponovili da mogu! Smatraju da su naučili mnogo iz kontakta s različitim ljudima, primjerice prvi put su osjetili europski duh.
Naravno da ništa ovo ne bi bilo moguće bez dobrih ljudi koje sam već o svemu obavijestila. Nema riječi kojima možemo zahvaliti našim sponzorima, i iako sam im već svima naporna sa zahvalama, moram spomenuti da se istinski još jednom zahvaljujem Turističkoj Zajednici Grada Zadra, SDP-u i gospođi Omerki koja je bila iznimno ljubazna prema meni od početka, Alu Flex Pack-u i gospodinu Ivi Pastuoviću, Zadarskoj županiji koji su nam prvi pružili financijska sredstva, Općini Sukošan koja je pomogla našoj Josipi, našem ravnatelju Ranku Artukoviću koji je svojim potpisom podržao ovu inicijativu. Posebne zahvale upućujem Gradu Zadru i gospodinu Mariu Pešutu te gradonačelniku Božidaru Kalmeti kao najvećem sufinancijeru. I na kraju, doista najveću zahvalu od srca upućujem VIP Travel agenciji iz Splita, posebice vlasniku Ivici Čoviću koji je pokazao nevjerojatnu dobrotu i pristupačnost, ali isto tako i mom dobrom prijatelju Krešimiru Grčiću koji mi je uvelike pomogao!
Hvala Vam dobri ljudi – bez Vas ovo ne bi bilo moguće!
Moram nadodati da će se za godinu i pol dana u Bruxellesu otvoriti Kuća europske povijesti i da će dio naše baštine biti izložen, naime kao što sam i najavila, Iva Šušić i ja smo napravile jako lijepu rekonstrukciju dalmatinske kuhinje s jednim europskim detaljem. Nazvale smo taj objekt ‘Dalmatinska kužina’ i predstavnice tog projekta su doista bile oduševljene jer je sve autohtono, od kamenog zida do drvene podloge.
Na samom kraju želim reći ovo: Pitali su me mnogi što smo mi dobili ovim projektom pa bih htjela tu reći nekoliko činjenica. Najprije smo dobili nevjerojatan putokaz za budućnost. Ali najbitnije što je ostalo jest kritički stav i upoznavanje sa konkretnim stanjem misli koje vlada u Europi. Osobno, iz ovog događaja ne izvlačim isključivo pouku da sam upoznala različite ljude, jer to više ili manje možemo gdje god. Bitno je naglasiti da se u Europi zbiva jedan dosta bitan proces, a taj je stvaranje novog kulturnog predloška (to je sad moje mišljenje), ja to zovem ‘europština’ jer zapravo nema puno veze sa stvarnošću. Idealizirali su neki postojeće stanje u EU i isticali kako je spas u europskom zajedništvu. Nije li to nova ideologija? Trebaju li nama isprazne teorije ili konkretne mjere? Baš ti pojedinci mi nisu znali odgovoriti na ta pitanja, jer je doista sve to meni nalikovalo pomalo na predstavu. Kako se može dogoditi da se organizira takav događaj i od poznatih ‘faca’ dođe samo Doris Pack i to na završnu ceremoniju?
Svi smo primijetili da je veliki imperativ stavljen na poziv na izbore. I to mi se sviđa jer bi to moglo značiti da je netko tamo gore shvatio da nam je politička kultura sve bliža podaničkoj te da valja uključiti ljude u aktivni politički život.
Moram priznati da je konačan dojam ostao taj da je Europa i dalje dosta konzervativna, ali valjda je krenula putem otvaranja mladim ljudima. To je dugotrajan proces i ne možemo očekivati da će se olako situacija promijeniti, ali se nadamo da će u bližoj budućnosti u Parlament ući i predstavnici mladih. Usprkos tome što iskustvo uvijek bolje prolazi, nas treba uključiti u suvremene političke tokove jer inače sve ovo gubi svoju vrijednost. Pitanja su i dalje tu, nadajmo se da će stizati odgovori!
Lucia Ukalović