Ponukan pisanjem Slobodne Dalmacije o neprocjenjivom umjetničkom blagu koje su Talijani odnijeli iz Zadra u travnju 1944., a ne prije kapitulacije Italije u rujnu 1943., kao što se dosad mislilo, našem je listu svoje reagiranje uputio povjesničar i povjesničar umjetnosti dr. sc. Bojan Goja iz Zadra u cilju, kako kaže, boljeg razumijevanja problematike, odnosno tijeka pregovora o povratu zadarskoga blaga koji su nakon rata vođeni između Jugoslavije i Italije u nekoliko navrata.
Kao izvore svojih spoznaja dr. Goja navodi radove slovenskih kolega koji su 2005. i 2008. objavili dio izvorne dokumentacije i izložili povijest pregovaranja o umjetninama odnesenim s područja Slovenije, ali i Hrvatske.
Vagoni u Rijeci
Podsjetimo, pitanje povrata zadarskih umjetnina odnesenih prije 70 godina potaknuto je nakon što je povjesničarka umjetnosti dr. sc. Antonija Mlikota u washingtonskim arhivima otkrila izvornu dokumentaciju čuvene američke postrojbe Monuments Men koja je u kolovozu 1945. u Duždevoj palači u Veneciji pronašla 14 drvenih sanduka punih umjetničkih predmeta odnesenih iz prijeratne arheološke zbirke Muzeja Sv. Donata u Zadru.
Nakon detaljne evidencije sadržaja, sanduci su bili zapečaćeni i upućeni da se vrate u Zadar, no najvredniji dijelovi zadarske zbirke ostali su u Italiji i danas se čuvaju u Muzeju stakla u Muranu i Arheološkom muzeju u Veneciji.
– Bez obzira na naše povrijeđene osjećaje zbog gubitka vrijednih zadarskih umjetnina i opravdanu sumnju u pravednost takvog ishoda pregovora, treba kazati da je pitanje povrata građe Arheološkog muzeja u Zadru ipak riješeno, i to još početkom šezdesetih godina prošloga stoljeća sporazumima između Republike Italije i tadašnje FNRJ.
Odgovor na pitanje što bi bilo potrebno za reviziju takve odluke te je li ona uopće moguća nadilazi osnovnu namjeru ovoga teksta – piše dr. Goja, pozivajući se na važnu studiju o tijeku i rezultatima dugogodišnjih pregovora vođenih između Italije i Jugoslavije koje je na temelju izvornih dokumenata objavila nekadašnja direktorica Arhiva Republike Slovenije dr. sc. Marija Oblak Čarni, koja je u jednom razdoblju i sama sudjelovala u tim zbivanjima.
Ona navodi da su 1948. godine u Veneciji otkrivena arhivska građa i neki predmeti iz Dalmacije koji su već tijekom iduće 1949. godine odvoženi u Jugoslaviju. U drugoj pošiljci, koja je krajem srpnja 1949. godine u dva vagona stigla u Rijeku, između ostale građe, navodi se i 26 sanduka muzejskih predmeta iz Zadra, uskladištenih u Duždevoj palači u Veneciji, te 76 sanduka, jedan kovčeg i drugi materijal iz Državnog arhiva u Zadru. U to je vrijeme, prema pisanju slovenskih kolega, među glavnim restitucijskim cjelinama važno mjesto zauzimala i građa zadarske knjižnice Paravia, navodi Goja te dodaje:
– Zadarski je materijal bio i dijelom pregovora vođenih početkom šezdesetih godina. Nakon više susreta obaju izaslanstava u Beogradu je 11. kolovoza 1960. godine između dvije države potpisan tzv. “Beogradski sporazum” prema kojem je za građu knjižnice Paravia sklopljen načelni sporazum da će biti vraćena.
U vezi sa zadarskim Arheološkim muzejem odlučeno je da građa ostane u Veneciji, a da u Zadru ostanu četiri rimska kipa iz Nina. Zašto su baš ti kipovi bili uključeni u pregovore?
Carski likovi
Kipovi su dio skupine carskih likova pronađene u Ninu, a izvorno su pripadali zbirci umjetnina koju je u 18. stoljeću prikupio zadarski kolekcionar A. Danielli Tommasoni. Zbirka je nasljedstvom pripala obitelji Pellegrini Danielli, a raznim prodajama i donacijama predmeti iz zbirke rasuli su se diljem Europe.
Tako su navedena četiri kipa došla u posjed Arheološkog muzeja u Veneciji, a za vrijeme Italije 1928. godine doneseni su u Zadar i postavljeni u lapidarij Arheološkog muzeja uređen ispred crkve sv. Donata. Dakle, u Zadru su bili samo na posudbi, no i dalje u vlasništvu venecijanskog muzeja – navodi dr. Goja.
U rujnu 1960. godine jugoslavensko ministarstvo vanjskih poslova imenovalo je stručnjake koji su trebali raditi na primjeni “Beogradskog sporazuma”, a potom je u listopadu iste godine u Rimu osnovana mješovita međudržavna komisija za provedbu zaključaka sporazuma među kojima je bilo i pitanje povrata građe knjižnice “Paravia” koja je naposljetku 1961. godine i vraćena u Zadar.
Dvije su strane 15. rujna 1961. godine potpisale i „Sporazum o reguliranju restitucije kulturnih dobara Jugoslaviji” koji je ratificiran je 6. ožujka 1962. godine. Ponovljeno je da će četiri rimska kipa iz Nina ostati u Zadru, a u zamjenu će Italiji biti prepušten materijal iz zadarskog Arheološkog muzeja, koji je tada bio u Veneciji.
Koji su bili razlozi za donošenje te odluke nije mi poznato – zaključuje dr. Bojan Goja.