Zadranin Dominik Badel, koji je na natječaju udruge CINAZ i Kluba mladih „KLOOZ” osvojio prvo mjesto na umjetničkom natječaju „Krea(k)tivni i (ne)ovisni” na temu ovisnosti, kaže da je poruka njegova rada jasna: ovisnosti o tehnologijama postaju dominantnije od ostalih oblika ovisnosti.
U Zadru je, kaže 17-godišnji Dominik, učenik trećeg razreda Škole primijenjene umjetnosti i dizajna, teško naći mjesto gdje bi se mladi ljudi kreativno izrazili, gdje bi se bavili bilo kakvim oblikom stvaralaštva i na taj način se „sačuvali” od stvarne slike Zadra koja danju ne nudi ništa, a u večernjim satima nudi u prvom redu – cajke. Druga večernja opcija je alkohol na rivi i u parkovima.
Lica ovisnosti
– Unatoč izraženom alkoholizmu među zadarskim srednjoškolcima, ti si u svojoj fotomontaži, prvonagrađenom radu na temu ovisnosti, u prvi plan stavio – tehnologiju?
– Vizualnost, likovnost djela i njegov kolorit bili su mi važni dok sam stvarao svoj rad, no ipak je njegov sadržaj, sukladno temi natječaja, najvažniji. Ne znam koliko se primjećuje da je tehnologija „preuzela” život mnogim mladim ljudima, tu se sa sigurnošću može govoriti o ovisnosti.
Ovisnost je bolest, ne znam kako će se oni najtvrdokorniji toga riješiti. Tu u prvom redu mislim na računala i igrice, na mobitele, na TV, tablete… Neki ljudi su za kompjutorom bez prestanka, osim kad spavaju. U školi na „pametnim mobitelima” samo nastavljaju ono što rade kući na računalima – igrice, društvene mreže, forumi… Osim u školu, oni ne izlaze nigdje.
– No na tvom radu „Lice ovisnosti” primjećuju se i marihuana, cigarete, piće…?
– Da, ali prva verzija rada obuhvaćala je samo ekrane, s porukom „Live fast, burn fast”. Petominutni video o tijeku nastajanja rada može se pogledati na YouTubeu. Dodao sam ipak i druge ovisnosti, no oči ovog „Lica ovisnosti” su ostala dva ekrana. To je moderna ovisnost, mladi nervozni ljudi s kojima ne možete više ni kavu popiti, jer oni i tada uzbuđeno prevrću po mobitelu. U stanju su napraviti sve da dođu do interneta. Oni ne znaju izići van, biti u društvu… Tehnologija im je sve.
– Što tebi, kao kreativnom 17-godišnjaku, nudi Zadar?
– Da vam kažem: ništa. Klubovima vladaju cajke. Mi navečer nemamo gdje izići. Po danu nemamo prostorije gdje bismo se nečim bavili. „KLOOZ” je jedina mala oaza, njihove zanimljive radionice, poput radionice stripa. Drugo ne postoji. Osobno, imam društvo, volimo rock glazbu i nekako se navečer „snađemo”. Volim kreativnost, sudjelujem na nekim izložbama i izvan Zadra, ali u Zadru se, osim u „KLOOZU”, ne događa ništa. Ne znam do koga je to, kao da nikoga nije briga.
Na kraju priče, da bih pronašao ljude koji se bave ovom vrstom likovnosti koja me zanima, i ja moram na internet. Tamo, na forumima, „susretnem” ljude koji se bave istim stvarima, razmjenjujemo podatke i znanje, učimo jedni od drugih. No te ljude ne poznajem. Ne možete ni zamisliti koliko bih volio da takve radionice postoje u Zadru, da mladi imaju svoje prostore, da komuniciramo, radimo na projektima, da stvorimo neku jezgru, sinergiju…
U Zadru ima veliki broj mladih kreativnih ljudi. Zbog nedostatka nekog našeg mjesta, svi smo hendikepirani i „guramo” do mature, kada ćemo upisati fakultete u većim gradovima, s više mogućnosti za nas – kaže Dominik Badel.