Više su nego zanimljive neke podudarnosti oko hrvatskog HŽ Carga kojih je toliko puno da i onima neupućenima ne mogu ne pobuditi znatiželju ili, bolje rečeno, sumnju. Više su nego zanimljive neke činjenice, a da se i najravnodušniji ne bi zapitali – kako je to moguće? Više je nego očito da pojedinci, ako baš ne guraju HŽ Cargo u propast onda bar gledaju kako ga netko drugi gura, a da bi zainteresirani, dakle i radnici, mogli šutjeti, tvrde u SHZ, zadarskom ogranku Stranke hrvatskog zajedništva.
Priča počinje ne tako davno – 2008 ili 2009. godine. Biserka Robić je direktorica, kako je govorila, uspješnog trgovačkog društva Agit d.o.o. koje je u 100-postotnom vlasništvu HŽ Carga d.o.o. i koje se bavi organizacijom prijevoza tereta. Priče o uspješnom Agitu punile su novinske stupce dok su istovremeno istražne dosjee kriminalističke policije punile informacije o tome što se uistinu u toj tvrtci događa. Na kraju sve izlazi na vidjelo, a gospođa Robić dobiva, recimo to tako, crveni karton u Agitu, a samim tim i u HŽ Cargu, da bi sve to nešto kasnije završilo pravomoćnom presudom i zatvorskom kaznom za istu kao i za čelnika HŽ-a Davora Kobaka.
Dodajmo ovdje jednu informaciju koja će, kasnije tijekom ovog teksta postati zanimljivom – predsjednik Nadzornog odbora Agita (dakle, tijela koje nadzire Upravu) u vrijeme dok se gospođa Robić i gospodin Kobak, kako je pravomoćna presuda rekla, malo zaigrali s Agitovim i Cargovim kunama, eurima i pokojim dolarom, bio je Zlatko Martić, dipl.ing., isti onaj koji je od prošle godine direktor istog tog Agita, isti onaj koji je u međuvremenu postao i član Uprave HŽ Carga, ali i Uprava-direktor Agita i to kao faorit ministra Hajdaša Dončića.
Dakle 2012. godine na čelo Agita dolazi mlad manager, pun energije, čovjek koji će promijeniti smjer posrnulog Agita, čovjek koji je već jednom bio u Agitu, ali kao predsjednik Nadzornog odbora – Zlatko Martić. Kriza je u cijeloj Europi. Tada je tek prošlo nešto više od pola godine njegovog rukovođenja firmom i valjalo je sačekati kako bi se vidjela cjelovitija slika. Godina je na kraju prošla, rezultate smo nekako iskopali (pa ih sada navodimo), a plaća u HŽ Cargu sve više i više kasni dok se istovremeno novinski stupci opet, taman kao i one 2008., pune tekstovima o velikim uspjesima Agita.
Uistinu, 2012. godina je bila teška i Agitu, a time i HŽ Cargu. Promet je padao i padao. Dugogodišnji korisnici usluga Agita, a time i HŽ Carga, otkazivali su ugovore jedan za drugim. Gotovo milijun i pol tona koje su se do tada uredno naplaćivale otišlo je od Agita, a time i HŽ Carga. No, pitanje je jeli kriza bila tomu uzrok? Možda, ali recimo tvrtka Expres Interfracht, koja se bavi istom djelatnošću kao i Agit, iste te 2012. godine bilježi rast od 4, ne posto, nego puta, rast dakle od 400%!?.Isto tako povečavaju se potraživanja prema željeznicama FBIH na vrtoglavih 5,5 miliona eura, prema kompaniji Salius vlasnika Željka Raguža na više od 5,2 miliona kuna (pristup dugu-čisti kriminal), prema kompaniji Brki od više od 5,0 miliona kuna vlasnika gospodina Brkljače (osuđivanog za prevare), nepokretanje ovršnog postupka protiv kompanije Interšped i njenog vlasnika Mate Stojića (brata Brune Stojića) na iznos od 20 miliona kuna (postupak vodi odvjetničko društvo Smolčić čiji ured je bio u prostorima Mate Stojića-namjerno nije provedena ovrha kako bi gosp.Stojić imao vremena prodati nekretnine, jer prijašnja uprava je pokrenula stečaj protiv Interšpeda i vlasnika M.Stojića), gubitak PJ Dom Expres od 13 miliona kuna (tu poslovnu jedinicu okružili pravomočno osuđena osoba po imenu Josip Marić koji se hvali da sve radi po nalogu Ljubičića zvanog Šveps-cijeli vozni park od nekoliko desetaka kamiona(44) i cijeli posao prepušten familiji Ljubičić,a vozila je preuzeo nakon četiri godine leasinga koji je otplatio Agit).
Dok Agit pada,pada i HŽ Cargo tj.glavni uzrok stanja u HŽ Cargu najvećim je dijelom u Agitu tvrtki kčeri HŽ Carga te osobno ministru Hajdašu Dončiću koji je gosp.Martića i gosp Hanžeka imenovao članovima Uprave HŽ Carga,a imao je saznanja o svim gore nabrojanim stvarima i od nekih svojih ministara kolega(Kotromanović koji je čak zvao pred.Milanovića da ne imenuje Zlatka Martića).
službeni dug Agita prema HŽ Cargu u mjesecu prosincu 2013 JE 102 milijuna . Plaća, koja u masi u HŽ Cargu iznosi oko 30 milijuna kuna, kasni već permanetno godinu dana,a HŽ Cargo se svaki mjesec zadužuje ili od svojih korisnika uzima unaprijed novac za neizvršeni prijevoz (to ne može u nedogled),a i Sindikati upućuju pismo Upravi HŽ Carga i ministru Hajdašu u kojem traže da se plaća isplati, a novac namakne od Agita koji je, iako u 100-postotnom vlasništvu HŽ Carga, daleko najveći Cargov dužnik.
U pismu sindikata se između ostaloga kaže:
„Poštovana gospodo,
kako do danas nije isplaćena plaća u HŽ Cargo d.o.o. koja u masi iznosi oko 30 milijuna kuna, slobodni smo zatražiti od Vas da blokirate račun tvrtke Agit d.o.o. koja je tvrtci koja Vam je povjerena na upravljanje (HŽ Cargu) dužna po našim saznanjima preko 100 milijuna kuna, tj. preko tri mjesečne plaće.
Podsjećamo Vas da je u Agit za vrijeme ove Uprave provođeno zapošljavanje dok smo u HŽ Cargu bili prinuđeni na smanjivanje broja zaposlenih unatoč tehnološkim potrebama. Također, iz medijskih istupa predsjednika Uprave Agita, mr.sc. Zlatka Martića, saznajemo kako je Agit tvrtka u usponu i kako su njeni poslovni rezultati zadivljujući, dok istovremeno konstantno čitamo o poslovnim neuspjesima HŽ Carga, iako je Agit dužan HŽ Cargu više novaca nego li je HŽ Cargu potrebno da isplati tri mjesečne plaće za sve svoje radnike. Također, podsjećamo Vas da je dug Agita prema HŽ Cargu za vrijeme rukovođenja gospodina Martića narastao desetak puta (do njegova dolaska nije prelazio preko 10 milijuna kuna).
Stoga, poštovana gospodo iz Uprave HŽ Carga, a napose Vi gospodine Zlatko Martiću (Vi ste, dakako, isti onaj Zlatko Martić koji je predsjednik Uprave „uspješnog” Agita zbog kojeg mi ne dobivamo plaću), tražimo od Vas, ma kako god to apsurdno zvučalo, da javašluku i neplaćanju Agita d.o.o. stanete na kraj i da se prisilno naplatite kako bi radnicima koji vrijedno i marljivo odrađuju posao u HŽ Cargu počeli na vrijeme isplaćivati plaću umjesto da se Agit po medijima hvali neviđenim uspjesima.”
Dakle gotovo se ništa od onoga što Agit ugovori, a HŽ Cargo preveze od točke A do točke B, ne naplati. Pa je onda netko dužan Agitu, Agit Cargu, a Cargo mora kupiti gorivo, platiti struju, platiti trasu, popraviti lokomotive i vagone i – možda nekima beznačajno, ali nama jako bitno – platiti radnike! A ono što se na vrijeme plaćalo i donosilo pozamašan broj neto-tonskih kilometara, to sada organizira između ostalih i tvrtke kčeri budučih operatera želježničkog prijevoza(bit će ih najmanje 3-4), a HŽ Cargo – i to samo do dolaska tih operatera u Hrvatsku – služi doslovno kao podizvođač koji dobije mrvice, dok vrhnje završava negdje drugdje. Ne treba biti posebno inteligentan da bi se zaključilo da će, u trenutku kad se pojave i drugi operateri u Hrvatskoj, HŽ Cargo će izgubiti i fizički prijevoz svega (ili bar gotovo svega) što sada organiziraju tvrtke kćeri budučih operatera.
Postavlja se pitanje rada uprava i ministra kao skupštine ili se to radi namjerno.
Da nije slučajno govori i pismo Slaviše Lazića, direktora tvrtke Agit 2008 u Beogradu, koja je u 100-postotnom vlasništvu Agita pa time i HŽ Carga. Agit 2008. je osnovan s namjerom da u Srbiji ugovara poslove i na taj način indirektno proširuje utjecaj HŽ Carga kako bi Cargo postao jak regionalni igrač.
U pismu upućenom Upravi-direktoru Agita Zlatku Martiću, Slaviša Lazić između ostaloga piše:
“Vama je veoma dobro poznato da je Agit-2008 osnovan pre nešto više od četiri godine i da za svo to vreme, sem prve godine, ostvaruje veoma dobre poslovne rezultate. Sve je ovo vama bilo nedovoljno, pa ste pokušavali na sve načine da nas ili ukinete ili eventualno organizujete kao predstavništvo. Zašto? Zbog čega vama nije odgovarala firma koja pošteno radi svoj posao, sa dobrim rezultatima, predstavlja AGIT na ovom prostoru u najboljem svetlu, pa ako hoćete i kao državna firma i Republiku Hrvatsku? (…)
Setićete se da sam vas nekoliko puta upozoravao da vaši zaposleni iz Zagreba umesto da rade sa nama, poslove usmeravaju na našu konkurenciju u Srbiji a nas koriste kao probni balon pri utvrđivanju cena sa drugima?? Vi, ne da niste ništa preduzeli protiv ovakvih pojava, nego ste bili glavni protagonista istih. Čije vi interese zastupate? Vaše lične, ili interese konkurencije ili interese firme. Kako je ovo relativno malo tržište jasno vam je da su do nas dolazile informacije da naša konkurencija radi sa vama poslove po cenama koje su, gle čuda, više od naših. Možda vam sada izglada nemoguće da će neko pregledom ponuda i ostvarenih poslova kod vas u firmi doći do veoma interesantnih podataka, ali će se to sigurno desiti.
Kako sam se ja usprotivio ovakvom ponašanju, jasno mi je bilo da ću trpeti posledice. Ali da li ste stvarno očekivali da ću da pređem preko činjenice da pokušavate da uništite jednu dobru firmu zarad svojih sebičnih ličnih interesa? Postavljanjem nekog vašeg poslušnika na mesto direktora Agit-a 2008 bi trebalo da vam obezbedi dodatnu slobodu poslovanja na ovom tržištu bez ikakve kontrole a u korist naše konkurencije. Jasno je meni da vama Agit služi kao prolazna stanica za zgrtanje što više novca bez obzira na posledice ni po firmu ni po zaposlene, kao što je i vama jasno da kod novog vlasnika nemate šta da tražite.”
Zanimljivo je ovdje dodati da je, omiljeni poslovni partner Agita d.o.o. u Srbiji, umjesto Agitove tvrtke „Agit 2008″ Beograd, postao TCL, koji je, kako je u pismu i napisano, skuplji što u prijevodu znači da ostaje manje novca za HŽ Cargo. A TCL se bavi istim poslom kao Agit, dakle organizacijom prijevoza, a na web stranici (www.tcl.rs) mu jasno piše da je u vlasništvu OBB-a (RCA je dio OBB-a), jednako kao što je Agit u vlasništvu HŽ Carga. Valjda je, sada jasno u čijem je vlasništvu i BH Team i Expres Interfrcht, zamjenski poslodavac za kriminal u Agitu osuđene Biserke Robić, isti onaj Expres Interfrcht koji je u 2012. preuzeo lijepe poslove od Agita i tako unaprijed, vrlo vjerojatno, dobro pozicionirao RCA kada se pojavi u Hrvatskoj, a Agitu (a time i HŽ Cargu) ostavio manje-više tržišno ne naplativo smeće?
I na kraju dodajmo začin ovom obroku informacija. Direktor Express Interrachta u Hrvatskoj, dakle direktor koji je zaposlio Biserku Robić kad je dobila otkaz u Agitu, direktor koji je 2012. povećao tržišni udio svog vlasnika (RCA) u Hrvatskoj za nekoliko puta dok je Agit gubio, je – ni manje ni više – nego bivši direktor Carga u Hrvata (2000-2003)Damir Vukuć.
Nakon neuspjele privatizacije Rumunjskog Carga CFR Marfe od strane Grampet grupe kontraverznog poduzetnika Gruia Stoice, i ako se je znalo da Grampet grupa nema novac da to završi (tvrdnja predsjednika Rumunjske Train Basecu) naš ministar Hajdaš Dončić se i dalje sastajao sa Stoicom (koji ga je u jednom tisku već i naveo kao svog prijatelja) i razgovarao o nastavku privatizacije u Hrvatskoj iako je znao da je to nemoguća misija.
No našeg ministara to nije previše brinulo što je Stoica postavio nekoliko ultimativnih uvjeta koje bi vlada trebala prihvatiti iako je Rumunj dao obvezujuću ponudu.
Jedan od najtežih uvijeta je otpuštanje 1700 djelatnika HŽ Carga kao tehnološki višak uz isplatu otpremnina koje po djelatniku u prosjeku iznose 120.000,00 kn ili ukupno preko 200 milijuna kuna, a taj iznos bi trebala platiti vlada (Hajdaš je čak i smjenio komplet upravu HŽ Carga jer to nije provela).
Ostali uvijeti koje Stoica postavio prema Hajdašu su : raskid sporazuma sa udrugom branitelja, raskid sporazuma sa sindikatom strojovođa, pokrivanje gubitka za 2013 godinu, riješavanje statusa nekretnina, garancija vlade za sudske sporove,garanciju vlade za cijenu trase u sljedećih pet godina,garanciju za obveze i potraživanja za povezana društva jer ista nisu usklađena,otpis kredita PBZ-a u iznosu od 28 miliona eura (kredit koji nije od HŽ Carga već je preuzet po nalogu MF radi smanjenje deficita).
S obzirom na ovakve uvijete koje je postavio Stoica, njegove obvezujuće ponude i odluke Vlade pod kojim uvijetima se može sklopiti prodaja 75% udijela (inaće naša vlada nije donijela nikakav rok u kojem bi kupac trebao potpisati ugovor) , konačno je prošli tjedan shvatio i naš ministra Hajdaša tj. ako pristane na uvijete Stoice za predvidjeti je da će i kod nas doći do nove afere kao i u Rumunjskoj te otkazao Rumunju daljnje pregovore.
Isto takva ultimativna privatizacija od strane Grampet grupe pokušana je u trećem mjesecu 2011 u Crnoj Gori za tvrtku AD Montecargo, no tenderska komisija nije prihvatila ultimatum Grampet grupe (da im država osigura monopol na želježničkoj mreži)te prekinula privatizaciju i otkazala pregovore sa Grampet grupom.
Zaposlenici HŽ Carga, luke (posebno luka Rijeka i Ploče),Ina,Petrokemija ,Cemex,Viro,Hrvatske šume,Đuro Đaković zabrinuti su za sudbinu HŽ Carga,jer ako HŽ Cargo ode u stečaj bit će ugrožene egzistencije 3000 radnika, proizvodnje u najvažnijim privrednim subjektima kao i robni tokovi roba koji su već skrenuti sa naših koridora i vrlo teško ili nikad ih više nećemo moći vratiti.
Trenutno HŽ Cargo svakim danom gubi bitku sa prihodima,likvidnošću i adekvatnošću kapitala tj.gubitak trenutno iznosi 51,4% visine temeljnog kapitala,a plače su stalno ugrožene i pitanje mjeseca kada će izostati,a i novi pred tri mjeseca imenovan direktor HŽ Carga Danijel Krakić unazad dva dana ponudio je ostavku ministru Dončiću(imenuju se ljudi koji nisu dorasli zadaći),a doznajemo da je novi kandidat Robert Frdelja ,inače Frdelja je poznat po tome što je specijalista za slanje firmi u stečaj,a to je učinio za Gredelj.
Prema informacijama veliki gospodarski subjekti i ključni korisnici usluga HŽ Carga iskazali su incijativu i interes za preuzimanje HŽ Carga zajedno sa dva FGS fonda i zaposlenicima HŽ Carga. Incijativa je upučena ministru gospodarstva Ivanu Vrdoljku,Dončiću ,a i GSV-u kao i sindikatima.
Ministar Hajdaš Dončić treba priznati da je slomio zube na HŽ Cargu tvrtki koja je prva išla u privatizaciju u mandatu ove Vlade tj. privatizacija HŽ Carga nije uspjela(velikim djelom za to osobno snosi odgovornost), jer kod procijene strateškog partnera koji je bi bio najpovoljniji za HŽ Cargo nije bilo znanja ,volje ili su se vodili nekim drugim interesima koji javnosti nisu poznati,da je 2012 i 2013 ostvaren gubitak veći od 400 miliona kuna i da unutar zadnje dvije godine treća uprava se postavlja u HŽ Cargu.
HŽ Cargo bi već trebao biti u predstečajnoj nagodbi, jer su se stekli svi zakonski preduvijeti za isto tj.nedostatna adekvatnost kapitala ili gubitak veći od 52 % temeljnog kapitala i nelikvidnost . Dakle sadašnja uprava je već u kaznenoj zoni odgovornosti jer nisu poduzete mjere za riješavanje adekvatnosti kapitala i financijske konsolidacije.
Ukoliko se ne poduzmu te mjere oko ova dva pitanja i potpuno novog programa restrukturiranja, HŽ Cargo ne može izbjeći stečaj.
Dakle sve ovisi o vlasniku tj.Vladi RH (Linić se već složio oko spasa HŽ Carga no Dončić ne, pa je izbio i sukob ministara oko daljnje sudbine HŽ Carga), a kao odgovorni vlasnik bi trebao procijeniti ukupnu situaciju i pokušati sačuvati HŽ Cargo tj.restrukturirati, dovesti do održivog poslovanja i tada ga ponovo pokušati privatizirati ili naći pravog strateškog partnera bez prava na ponavljanje pogreške kao što je napravljena po ovom natječaju za privatizaciju HŽ Carga,a ne da ministar Hajdaš izdaje naputak upravi HŽ Carga da ne donosi nikakve odluke bez suglasnosti potencijalnog kupca Feroviar Romane iako sa njima nismo imali ni potpisan ugovor o kupnji HŽ Carga.
