Nakon pet godina recesije i problema s državnim financijama, reforma drugog mirovinskog stupa opet dolazi na dnevni red, a prema riječima Borisa Lalovca, zamjenika ministra financija, ovaj put bi se išlo u smjeru da društva za upravljanje obveznim mirovinskim fondovima novac ulažu većim dijelom u infrastrukturne projekte umjesto u državne obveznice. Zamjenik ministra financija je to ustvrdio u emisiji Poligraf Hrvatskog radija u petak, ističući kako je potrebno promijeniti uočene nedostatke.
“Projekt drugog mirovinskog stupa se pokazao pogrešnim, jer društva za upravljanje mirovinskim fondovima prihode, koji se na godišnjoj razini kreću u visini od oko pet milijardi kuna, ulažu ponajviše u državne obveznice umjesto u infrastrukturne projekte. Zamisao prvotne reforme mirovinskog sustava i uvođenja drugog stupa je bila da se značajan dio tih sredstava ulaže u infrastrukturne projekte kako bi se pokretao gospodarski rast, a ovako je ispalo da ‘mirovinci’ najčešće ulažu u državne obveznice.
To moramo promijeniti, i to u dogovoru s poslodavcima i svim drugim bitnim akterima u društvu”, ustvrdio je tom prilikom Lalovac. Prema njegovim riječima, država i javna poduzeća nemaju dovoljno novca za financiranje infrastrukturnih projekata poput termoelektrana i drugih pothvata, a jasno je i kako inozemni kapital ne nalazi svoju računicu za ulaganje u dugoročne projekte u našoj zemlji.
Njegov istup u emisiji je podržao i Goran Marić, saborski zastupnik HDZ-a i stalni kritičar poslovanja društava za upravljanje mirovinskim fondovima, ustrdivši kako menadžeri mirovinskih fondova primaju 40-ak tisuća kuna mjesečne plaće, koriste se kreditnim karticama i drugim menadžerskim pogodnostima, a da im se čitav posao sastoji u plasiranju novca u državne obveznice, dok prilikom ulaganja u dionice tvrtki često imaju jako loše procjene.
Ako se ne postigne dogovor o drukčijem upravljanju OMF-ovima, Marić predlaže kako bi privremeno trebalo “zamrznuti” uplate u drugi mirovinski stup i taj novac plasirati u prvi mirovinski stup, kako bi se poboljšalo stanje državnih financija. Naime, istaknuo je Marić, od prihoda za prvi mirovinski stup na godišnjoj razini državna kasa dobije oko 18 milijardi kuna, a troškovi mirovina ukupno iznose oko 36 milijardi kuna. To znači da “rupa” za mirovine, koja se nadoknađuje od ostalih prihoda državnog proračuna, iznosi čak 18 milijardi kuna. No, treba reći kako od tih 18 milijardi kuna oko sedam milijardi kuna otpada na mirovine koji nisu proizašle iz rada, kao što su penzije branitelja, političara, akademika i drugih društvenih grupa.
To bi značilo da je realna “mirovinska” rupa “samo” 11 milijardi kuna, a kad bi im se “vratilo” pet milijardi kuna iz drugog stupa, tada bi taj manjak iznosio šest milijardi kuna. Zanimljivo je i kako bi samo “potezom pera”, dakle vraćanjem pet milijardi kuna iz drugog stupa u prvi stup, odnosno u državnu blagajnu, bio automatski riješen i “tekući” problem deficita državnog proračuna, odnosno ispunio bi se zahtjev Europske komisije da ove godine značajno smanjimo manjak u budžetu.
Debakl
Istup Lalovca i Marića je u istoj emisiji Hrvatskog radija podržao i Vilim Ribić, predsjednik Matice hrvatskih sindikata, ustvrdivši kako se dosadašnji model funkcioniranja drugog mirovinskog stupa pokazao kao – debakl. Tako su se oko jedne vruće teme složili visoki dužnosnici Ministarstva financija, HDZ-a i sindikata, dok je Bernard Majetić, direktor HUP-a, koji je također bio sudionik emisije, mudro “odšutio” ovu temu tijekom dotične rasprave. To nije čudno, jer je stav HUP-a do sada bio da se drugi stup ne treba “dirati”, dapače, da postupno treba povećavati izdvajanje za drugi stup.
Podsjetimo, i stav sadašnje Vlade je do nedavno bio da bi uskoro trebalo početi s povećanjem doprinosa za drugi stup, uz istodobno smanjenje doprinosa za zdravstvo, ali je produljena recesija dovela do promjene mišljenja vladajućih.