Radno vrijeme ipak bi se trebalo fleksibilizirati na način da se u određenom razdoblju može raditi i do 56 sati tjedno, ali ukupan broj radnih sati u razdoblju od četiri mjeseca mora svesti na prosječnih 40 sati tjedno odnosno 48 sati s prekovremenim satima. Iznimno, ako je tako uređeno kolektivnim ugovorom, moguće je raditi i do 60 sati tjedno. Stoji to u najnovijem prijedlogu novog Zakona o radu Ministarstva rada i mirovinskog sustava o kojem bi Vlada, sindikati i poslodavci trebali nastaviti pregovarati početkom idućeg tjedna.
Ministarstvo rada dostavilo je najnoviji zakonski prijedlog sindikatima i poslodavcima uz dogovor da dok traju pregovori niti jedna strana ne izlazi u javnost. Ipak, kako je taj dokument proslijeđen između brojnih pregovarača i analitičara u Hrvatskoj udruzi poslodavaca i sindikata, donosimo najnoviji prijedlog. Sindikati i poslodavci do petka moraju dostaviti svoje očitovanje na zakon, međutim, već sada je jasno da se ni ovaj put neće uspjeti dogovoriti.
Bijes na fleksibilizaciju
Naime, Ministarstvo je u konačni prijedlog uvelo neke sasvim nove izmjene o kojima se do sada nije uopće pregovaralo, a neke odredbe koje su praktički već bile dogovorene ponovo promijenilo. Sindikati su tako doslovno bijesni na fleksibilizaciju radnog tjedna i do 56 odnosno 60 sati tjedno jer je ranije već bilo dogovoreno da radni tjedan može trajati najdulje do 48 sati tjedno. Poslodavci su zadovoljni tom odredbom, ali su putem izgubili neke druge ustupke.
– Ministarstvo je prihvatilo naš zahtjev za fleksibilizacijom radnog vremena, ne u obimu u kojem smo tražili, ali ipak dovoljno da poslodavcima olakša poslovanje i smanji troškove plaćanja prekovremenih sati.
Srednje rješenje Vlade
No, zbog prihvaćanja našeg zahtjeva oko radnog vremena, vratili su na staro odredbe koje su nam ranije već uvažili kao što je način određivanja naknade plaće, izvanredni otkaz trudnica te bolovanje, dopust i godišnji odmori koji nisu trebali prekidati otkazni rok – stoji u analizi HUP-a koju su pripremili za svoje članove. Tako su sindikati, čini se, izgubili bitku za nešto blaže uvođenje fleksibilizacije radnog tjedna, a poslodavci odredbu prema kojoj bolovanje ili godišnji odmor ne bi mogli prekidati otkazni rok.
Ministarstvo se odlučilo za srednje rješenje prema kojem ugovor o radu prestaje maksimalno šest mjeseci nakon uručenja otkaza, bez obzira na bolovanje. U zadnji prijedlog Ministarstva uvrštena i sasvim nova odredba o kojoj se do sada nije pregovaralo, a to je obveza radnika da obavijesti poslodavca o bolesti ili drugim okolnostima koje ga onemogućuju u radu i tijekom trajanja radnog odnosa, a ne samo prilikom sklapanja ugovora o radu.
Austrijski model uplata
U konačnom prijedlogu Ministarstvo rada odustalo je i od uvođenja sasvim novog sustava otpremnina po uzoru na austrijski model uplate doprinosa za sve radnike. Otpremnine tako ostaju iste kao i do sada, premda su poslodavci očekivali smanjenje troškova otkazivanja.
– Nisu prihvaćeni prijedlozi HUP-a koji su se odnosili na jednostavnije otkazivanje ugovora o radu, uključujući i otvaranje mogućnosti otkazivanja zaštićenim skupinama u slučaju osobito teške povrede obveza iz radnog odnosa. Ponovo je vraćeno i staro pravilo o naknadi plaće na način da se ta naknada određuje kao prosječna plaća u prethodna tri mjeseca – stoji u analizi HUP-a.
Smanjiti indeks zaštite
Najveći set izmjena predviđen je u odredbama o otkazivanju ugovora o radu čime, procjenjuju pregovarači, Vlada želi pod svaku cijenu smanjiti indeks takozvane zakonske zaštite zaposlenja koji se prati u svim relevantnim analizama o konkurentnosti i prema kojem Hrvatska uvijek zaostaje.
– Nama je najnoviji prijedlog Ministarstva potpuno neprihvatljiv jer smo izigrani oko odredbi kao što je fleksibilizacija radnog tjedna do 48 sati kojima su nas vratiti u pregovore, a sada ih vraća na početak – ističe Krešimir Sever, predsjednik Nezavisnih hrvatskih sindikata.
Novim ZOR-om omogućuje se otkaz trudnicama i drugim zaštićenim kategorijama radnika ako poslodavac ide u likvidaciju, kod poslovno i osobno uvjetovanog otkaza brisana je obveza traženja drugog posla za radnika, a nema više ni obveze izrade programa zbrinjavanja viška. Poslodavcu ipak ostaje obveza savjetovanja s radničkim vijećem ili sindikatom o zbrinjavanju viška radnika.