Početak je lipnja, blizu je kraj školske godine. Nekim učenicima “visi” jedinica iz engleskog jezika. Među njima je i Danijela (ime je izmijenjeno; podaci poznati redakciji). Danijela završava treći srednje, na jesen je maturantica. Želi li na fakultet, treba joj dobra ocjena iz stranog jezika.
Profesor daje šansu. Doma moraju napisati esej i, bude li dobar, neće na popravni. Danijela donosi uradak, profesor jednim pogledom uviđa da su neki dijelovi prepisani. “Jeste li vi ovo pisali”, pita učenicu. “Naravno”, slijedi osoran odgovor. “Danijela, ukoliko iduće godine budete ovako govorili i pisali engleski, imat ćete odličnu ocjenu već u prvom polugodištu”, kaže joj profesor. “A ne, nego sam glupa”, učenica nastavlja u istom tonu.
Unatoč prepirci, profesor zaključuje prolaznu ocjenu, dovoljan, i usput javlja razredniku o još jednoj predstavi učenice. Nekoliko dana prije kraja lipnja, međutim, profesor dobiva upozorenje pred otkaz. Potpisuje ga ravnatelj. Nadalje, sredinom kolovoza dobiva poziv inspektora za maloljetničku delikvenciju. Mora na obavijesni razgovor. Naime, majka učenice – koja je sa 17 godina tada spadala u starije maloljetnike – podnijela je prijavu: “profesor omalovažava njezinu kćer, u ponašanju i razgovoru ne skriva seksualne aluzije”.
Tim riječima nedavne događaje opisuje Neven Barbaroša, 63-godišnji profesor engleskog jezika koji predaje u zadarskoj elitnoj gimnaziji Jurja Barakovića. Iz torbe vadi hrpu papira. Pokazuje, kako kaže, temeljni dokument: rješenje Općinskog državnog odvjetništva u Zadru s datumom od 12. rujna u kojem stoji da “nije utvrđeno postojanje sumnje da je počinio bilo koje kazneno djelo na štetu (tada) maloljetne učenice Danijele”.
Larsson kvari mladež?
Ozbiljne optužbe iznesene su protiv mene. Koketiranje na poslu s maloljetnicama svrstava me u poremećene osobe. Prolazim kroz teško razdoblje, trpim mobbing. No da biste sve povezali, moramo se vratiti koju godinu ranije – kaže nam profesor Barbaroša.
Na glasu je kao dobar, zahtjevan, donekle staromodan profesor bez mobitela koji na sat uglavnom dolazi s kravatom, svojim učenicima govori “vi” i “gospodo”, te drži zanimljivu nastavu. Barem ga je tim riječima opisalo dvadesetak (bivših) učenika. Seksualne aluzije, nabacivanje učenicama? Ne bi ga mogli s tim povezati, u čudu odgovaraju.
Otprije su, počinje priču Barbaroša, postojala trvenja između njega i ravnatelja gimnazije Ranka Artukovića. Nesuglasice su krenule 2009. godine oko organizacije školskog izleta na zagrebački sajam knjiga Interliber i stručne ekskurzije u Englesku. Ubrzo je, kaže, njihova komunikacija počela pucati, međutim, s nastavom učenicima je zadovoljan. Ponosan je što učenici od njega traže preporuku za čitanje, listu s naslovima, mimo zadane lektire. Gimnazijalci nisu početnici, bitno je koliko ih pokrenete, drži profesor. Želi da urone u roman, zanima ga “što njihove mlade godine nalaze u tekstu”. Tako je i prije dvije godine sastavio popis od 20-ak naslova, tu je sudbina Henriette Lacks, Bill Bryson, Mark Twain, nabraja profesor dok sjedimo u zadarskom kafiću.
– Navedem i trilogiju “Millenium”. Ni ne sluteći što me čeka! Stieg Larsson, vrhunski autor, donosi stradanje nevjerojatne ličnosti. Sitno, krhko biće pobjeđuje traume i postaje informatički genij. Učenicima kažem – gospodo, priča donosi dozu nasilja. Ali vam donosi i junakinju koja se uspije izboriti za svoje mjesto u društvu, i zato Larssona vrijedi čitati. I na popis stavim prvu knjigu trilogije “Muškarci koji mrze žene”.
– Ubrzo – nastavlja Barbaroša – stigne anonimna prijava protiv njega. I to Ministarstvu obrazovanja. Autor prijave, jedan roditelj, odmah je pucao na najvišu instancu. Stiže stručni pedagoški nadzor. Savjetnica kaže da je “dignuta prijava jer se jedna majka požalila ministru da profesor u zadarskoj gimnaziji predlaže knjige opskurna naslova i sadržaja”.
– Sledio sam se. Zašto savjetnica nije digla telefon i raspitala se kako radim? – kaže Barbaroša. – Kako to – ne skriva sarkazam – zabrinuta majka nije prijavila profesore hrvatskog jezika. Obvezni lektirni naslovi su “Gospođa Bovary”, “Ana Karenjina”, imamo junakinje pune strasti, preljub, ostavljanje djeteta, samoubojstvo. Pritom spadaju u osam svjetskih književnih čuda – odmahuje.
Epizoda s anonimnom prijavom, međutim, završila je. Ovo ljeto stigla je nova tužba. Ili, kako to opisuje Barbaroša – “nezadovoljna učenica, histerična majka, pristrani ravnatelj, krim policija”. Prijavila ga je ista majka koja je pisala i spomenutu anonimnu prijavu, uvjereno ponavlja.
– Danas profesor može doživjeti najgoru difamaciju svog rada i ugleda, a da ne vidi nijedno slovo teksta koje ga optužuje – ponavlja energično. – Kao što prije dvije godine nisam vidio anonimnu prijavu, tako nisam vidio ni ovaj dopis poslan dječjoj pravobraniteljici – kaže. Pravobraniteljica je, prema opisu posla, kontaktirala zadarsko Općinsko državno odvjetništvo, oni krim inspektore koji su Barbarošu pozvali na obavijesni razgovor. Kako je to izgledalo, pitam ga. – Jedino iz čega lovim dio optužbi je ravnateljevo upozorenje pred otkaz. Ali – ističe – u njemu ni riječi o seksualnim aluzijama.
Mrak na oči
Na inspektoričina pitanja, “mrak mu je pao na oči”.
– Pitala me imam li seksualne aluzije dok razgovaram s učenicom, te je na taj način maltretiram. Navodno je učenica komentirala da izgledam mlađe od svojih 63 godine, i ja sam odgovorio: “Vi mi ne biste dali”. Pa je iskoristila igru riječi. I tako doživiš da odgovaraš na pitanja: “Jeste li vi rekli učenici da vam ona ne bi dala. I jeste li joj sugerirali kako da se odijeva?” kaže profesor i odmah nastavlja kako je istina da je komentirao odijevanje učenice.
– Učinio sam to još u u prvom srednje kad je Danijela prvi put došla s naglašenim make upom i jarko crvenim usnama, tada sam pokušao cijelom razredu objasniti što je kultura odijevanja. Jedno pristaje školi, drugo večernjem izlasku. Objasnio sam da su kratke hlače izraz nepoštovanja prema instituciji škole, a za duboki dekolte i oskudnu odjeću komentirao sam da su tako odjevene učenice u raskoraku od onog što jesu i što bi htjele biti – iznosi svoje argumente profesor. Prema njegovu mišljenju, drugi je događaj “presudio”. U svibnju ove godine na satu su imali debatu. Netko je, kaže profesor, skrenuo razgovor na ležerniju temu “tko na koga nalikuje”.
– Danijela mi se obratila na hrvatskom: “Profesore, jel’ da ja sličim na Kim Kardashian?” Tužno je da se učenica iz dobre škole poistovjećuje s osobom iz polusvijeta. Rekao sam učenici, koja je i tada imala jarkocrvene usne, da ne vidim neku sličnost. Da je Kim Kardashian starleta koja za život zarađuje fizičkim atributima, a da ona pohađa uglednu gimnaziju i može puno više. To se zbilo tri tjedna prije kraja školske godine, tko bi rekao da će mi se obiti o glavu. Jeste li pogledali film “Lov – The Hunt”? – tu profesor Barbaroša lagano podiže ton.
Lov na profesora
Riječ je o nagrađivanom filmu; priča prati masovnu histeriju spram muškarca kojeg u danskom selu optuže za pedofiliju. Razvedeni 40-godišnjak radi u dječjem vrtiću, jedna djevojčica u igri ga poljubi u usta i daje mu veliko crveno srce od kolaža. On joj kaže da se u usta ljube samo bliski ljudi i da to srce pokloni mami. Curica kasnije izlane laž koja njegov život pretvara u pakao. – Da je profesor u filmu primio djevočičin poklon, on bi bio “njezin” i ne bi morala posegnuti za dječjom smicalicom za koju, kao djevojčica, nije znala da će ispasti kobna. Da sam ja tada učenici Danijeli rekao da je ista Kim Kardashian, dao bih joj potvrdu koju je tražila. Ovako sam netko tko daje loše ocjene i razbija snove – niže svoje objašnjenje Barbaroša i daje svoju verziju Danijelina profila:
– Ona je nezainteresirana učenica skromnih radnih navika. Nije talentirana za engleski jezik i nije spremna nositi se s gimnazijskim programom. Njezina majka, međutim, za nju ima velike ambicije i planove. Naviknuta na provlačenje kroz sustav, Danijela mora opravdati očekivanja svoje matere i kad je vidjela da joj zaključna ocjena ostaje dovoljan, bilo je vrijeme za predstavu. Pokušala je s obrascem “profesor plus učenica plus seks”, pa makar u aluzijama – analizira Barbaroša.
Mama je postigla svrhu
Raspitao se, kaže, i u Danijelinoj osnovnoj školi. U osmom razredu je naredala više od 130 opravdanih sati i šest neopravdanih. – To je pet tjedana izostanka. Tko je te silne sate pravdao? Ista ambiciozna majka koja je i tamo krojila ocjene. Znate što otvaramo? Vrh ledenog brijega u našem obrazovanju, a zove se pritisak roditelja i poklanjanje ocjena – uzviknuo je. – Kad profesor podilazi – kaže Barbaroša – ima mirno ljeto, miran život. Kad pokuša provoditi kriterije, godina drukčije izgleda.
– Danijela je – prema riječima profesora Barbaroše – tipičan primjer “laži” koja u sve većem broju stiže iz osnovnih škola. Kako drukčije objasniti da učenica koja donese odličnu ocjenu, nije u stanju složiti par osnovnih rečenica: tko sam, što sam, odakle dolazim i što volim raditi – pita se profesor. Nad njegovim je radom proveden još jedan inspekcijski nadzor. Savjetnica je stigla iz Zagreba; među ostalim je ustvrdila da je Barbaroša dobar mentor.
Nakon što je nedavno dobio potvrdu odvjetništva da nema osnova za kazneni progon, Barbaroša se za pomoć obratio ministru obrazovanja Željku Jovanoviću. Od ravnatelja je zatražio da mu vrati razred koji su mu na zahtjev Danijeline majke oduzeli, a protiv spomenute gospođe najavio je privatnu tužbu. Što kažu kolege? – Daju podršku dok ste nasamo u zbornici, vani se ograđuju – kaže. – Majka je postigla svrhu. Sad će svaki profesor dizati ocjenu njezinoj kćeri, da mu se ne bi nešto ovako dogodilo – suho zaključuje profesor.
Danijeli je rekao: ‘Vi mi ne biste dali, a jedna mi je mama dala’
– Ajme, profesor Barbaroša! – uskliknula je Danijelina majka Davorka koju smo kontaktirali da iznese svoju stranu priče. Ona tvrdi da ocjena nije bitna. – On ima psihičkih problema, ima seksističke ispade prema učenicama. Izvodi ih na hodnik ispred učionice i drži govor kako se prilazi djevojci. Moju je kćer opominjao – te nemoj na sat dolaziti s dekolteom, te imaš strašno crveni ruž na usnama, pa mi to izaziva pozornost. Učenicama predbacuje da imaju previše otvorenu majicu. On ne opominje, on u tome uživa. Moja kći je dugo to skrivala, a onda se konačno u trećem razredu slomila i sve mi rekla. Točno je da sam poslala dopis pravobraniteljici za djecu – kaže majka.
Na upit što je navela kao optužbe, odgovorila je:
– Ponašanje i degutantnu igru riječi. Jednom se natuknulo koliko profesor ima godina i moja kći namjerno lupne ‘pa ne bih vam dala’. On odgovara: ‘Vi ne biste, ali jedna mama mi je dala’. Gnjusno. Jednom je tema bio jet-set, netko od kolega je dobacio: ‘Danijela, ti bi mogla biti model Victoria’s Secreta’, a Barbaroša je pita: ‘U čemu bi se ti slikala da si model’. Dosta joj je njegovih ispada, u lipnju joj je pozlilo u školskom parku. Vodili smo je na hitnu.
Kaže da ona nije pisala anonimnu prijavu iz 2011. godine, ali da poznaje roditelje koji se žale na odabir naslova. Zajedno s kćerkom je, kaže, dala iskaz dječjoj pravobraniteljici, prosvjetnoj inspekciji te krim policiji. – On je licemjer, provokator, lukav kao svi manijaci. Jao učeniku koji ne ode na ekskurziju u Englesku koja košta 15 tisuća kuna. Što joj je cilj? – Izuzeće iz razreda! Što dalje od mog djeteta! – kaže Davorka i najavljuje privatnu tužbu protiv Barbaroše.
Prof. Barbaroša je manipulator i radi predstavu od svega
“Postoje problematični nastavnici, jedan od njih je profesor Neven Barbaroša. Taj gospodin koji je pred mirovinom na sve načine nastoji me omalovažiti kao osobu i kao ravnatelja, jer je pretendirao na istu poziciju”, stoji u pismenom očitovanju Ranka Artukovića, ravnatelja zadarske gimnazije. Navodi da Barbaroša svojim teatralnim i manipulativnim nastupima od svega želi napraviti predstavu, te da nema osobe kojoj nije pisao protiv njega kao ravnatelja.
* “Što se tiče događaja s učenicom, poduzeo sam mjere u skladu s ovlastima i zakonom, te sam predmet proslijedio mjerodavnim službama”, poručuje.
