Službena protupožarna sezona, koja je počela 15. svibnja, protječe prilično mirno za posade protupožarnih zrakoplova sa zračna baze HRZ-a na Zemuniku. To vrijeme koristi se za obuku novih pilota i dodatno uvježbavanje stalnoga sastava eskadrile. Vegetacija je nabujala i tko zna kakav će biti kolovoz i rujan- kažu piloti kanadera.
Od početka službene protupožarne sezone zbog vrlo vlažnoga proljeća bilo je tek nekoliko intervencija zrakoplova iz Protupožarne eskadrile Hrvatskoga ratnog zrakoplovstva sa Zemunika. Međutim vegetacija, koja je najbujnija u zadnjih dvadesetak godina mogla bi u nadolazećim mjesecima biti pravi problem, navodi zapovjednik eskadrile, bojnik Davor Turković:
“Izostankom onih malih proljetnih požara koje mi inače koristimo za finalno uvježbavanje snaga, mi ćemo se zapravo, u jednoj od varijanti zateći pred velikim požarima, eventualno u kolovozu ili rujnu ito bez faze, ajmo to tako reći, zagrijavanja”
No to ne znači da piloti i tehničari miruju, posebno oni mlađi, koji se tek obučavaju za pilote kanadera i air-tractora, troje na kanaderu i dvojica na traktorima. Oni koji će naslijediti vrsne kapetane, moglo bi se reći da su odabrani:
Samo oni koji su se spremni odreći godišnjih odmora tokom ljeta, praznika, Božića, Uskrsa, samo oni mogu izdržati tempo rada u ovoj službi, objašnjava Turković kakve se osobe javljau za posao pilota kanadera.
Natporučnik Ivica Barišić od prošle godine je kopilot i odradio je svojih trideset sati nad požarištima. Nada se jednoga dana biti pilotom kanadera. Tome se nada i poručnik Ivan Dukić, koji je od jeseni zlinove i pilatuse zamijenio kanaderom, gdje se školuje za kopilota:
“Bilo je samo pitanje vremena kad ću prijeći na kanader, važno je samo, kako se to kaže posložiti neke kockice u glavi, prilagoditi se novoj sredini i novim ljudima. Ukoliko uspoređujemo letjelice na kojima sam prije letio to je kao da uspoređujete malo brži auto i radni stroj.
Natporučnik Bruno Cifrek – Kolarić letjet će uskoro samostalno na airtractoru, a bojnica Diana Doboš, na kanader je došla prije pet godina i sada je kopilot. Kaže kako je svaki požar izazov, no puno toga ovisi o stanju na moru i kopnu, te brzini vjetra gdje je teren strm i nepregledan:
“Morate bez vidljivosti procjenjivati gdje treba ići, bacati vodu uz kontakt s onima na zemlji i s onima u zraku. Posebno mi je zahtjevno bilo 2009. godine kad je gorjelo kod Senja”
Instruktor letenja, satnik, Tomislav Slavica, dodaje kako su kanaderu svojstveni mala brzina i visina, loša vidljivost te vremenski uvjeti:
“Letjelicu morate najprije samu svladati, potom u zraku, pa na vodi i onda u uvjetima slabe vidljivosti, dima u kabini, na temperaturama koje se penji i do 40 stupnjeva”
I ove godine eskadrila raspolaže sa šest kanadera, pet air-tractora, dok protupožarna eskadrila u Divuljama ima deklarirana dva transportna helikoptera, a po potrebi i više.