Uvala i plaža Sakarun najljepša je na samo na Dugom otoku i Zadarskoj županiji, nego i jedna od najljepših na čitavom Jadranu, ne samo Hrvatskom dijelu. Uvala je dobila naziv po saki od mriže, zato se zove Sakarun, uvala je pogodna za zapasati ribe, a ovaj naziv koristi i domicilno stanovništvo, ( dok je Saharun nepravilan naziv). U listopadu prošle godine plaža Sakarun uvrštena je među 50 najljepših plaža svijeta.
BISERJE SVINJAMA
No, što se to događa na našem Sakarunu, našem najljepšem biseru?
Najveća tragedija koja ga je zapala, dogodila se 2006, u organizaciji Općine Sali, kad je izvršena teška devastacija i ekocid, uz povredu privatnih terena, o čemu sam pisao prošle godine. Tad su isto tako u organizaciji vrijedne Općine izveli tzv. protupožarni put prema punti Lopata preko tuđih zamljišnih čestica, bez suglasnosti ijednog vlasnika, bez izrađenog, a kamoli odobrenog projekta za izradu protupožarnog puta i bez suglasnosti Ministarstva zaštite okoliša (MZOPU).
– Prošle godine u jednoj TV emisiji, gospodin Piršić iz udruge Eko Kvarner, postavio je pitanje: “Ko upravlja prostorom?” I odgovorio: “Prostorom nažalost upravljaju podkapacitirani predstavnici općinskih vijeća, dugih prstiju, učlanjeni u partiju, kojima je primaran njihov vlastiti interes, a ne opće dobro.”
I što se to dogodilo s našim dugootočkim biserom? Na Sakarunu se nažalost dogodilo – BISERJE SVINJAMA!
– A onda nam je došla u Sakarun Javna ustanova za upravljanje zaštićenim djelovima prirode Zadarske županije (JU).
Mislili smo, evo, konačno će neko brinuti o našem Sakarunu kako treba. No, brzo smo doživjeli susret sa stvarnošću. Pred prošlu sezonu plažu su čistili buldožerom i tako odnijeli dobar dio pijeska i žala s plaže. A očišćenu algu, posidoniju, bacili na privatne terene. Nakon reagiranja u tisku, obećali su to riješiti. I riješili su, ali tek pred koji tjedan, dakle za godinu dana. Isto tako, pred prošlu su sezonu kamionom dovozili žalo s punte Lopata na Sakarun, na mjesto di su postavili suncobrane, a to žalo je prvo jesensko jugo raznijelo, da ga nema danas ni u tragovima, što je nenadoknadiva šteta.
Nakon toga u kolovozu i rujnu 2012, u organizaciji JU održane su dvije Radionice (u hotelu Božava), na temu zaštite krajobraza SZ dijela Dugog otoka, na koje smo se mi mještani odazvali, želeći da sve bude kako je najbolje. O svemu smo pričali, obradili teme, rekli kako bi trebalo, sve je teklo u najboljem redu. Izrađen je u proljeće ove godine i Plan upravljanja, koji je bio i na javnom uvidu, očekivali smo zaokret na dobro.
– Na Radionicama u Božavi postavio sam pitanje: “Jeli moguće da ponešto od dobiti u Sakarunu, zarade od bova i suncobrana, može dobiti i naše mjesto, da bi se npr. mogao popraviti mul, staviti koji kandelabr javne rasvjete, ili nešto drugo, uvijek nešto treba?” Rečeno mi je da to nije moguće, jer da, koliko god se zaradi, toliko se i potroši, jer da sva zarada ode na troškove postavljanja bova, i sidrenje istih. I tako to. Pošto mi knjigovodstvo nije strana tema, znam kako se knjigovodstveno može “pretakati”, a da sve štima, to mi je zvučilo presmiješno, ali nisam htio komentirati.
Dakle, od zarade na Sakarunu, za mjesto ni kunu, a Sakarun i Lopata su u većinskom vlasništvu mještana Polja!
Dalje, bilo je pitanje i u svezi čišćenja plaže. Pa smo rekli, zar nebi bilo bolje zaposliti dvojicu domaćih ljudi, koji bi čistili plažu svaki dan ili prema potrebi tijekom čitave godine, i tako imali plaću, a od njihovog čišćenja kariolom i lopatom nebi se oderao s plaže dragocjeni pijesak i žalo, ko nažalost s buldožerom? Ni taj prijedlog nije prošao, samo, na što će sličiti plaža, kad se jednog dana buldožerom odere do zemlje? Što će biti bolja zamljana plaža?
I tako, opet naopako.
Došla je i ovogodišnja sezona, a s njom i stara praksa.
Put prema punti Lopata nije zatvoren, kako smo dogovorili, nego su još iz JU tamo postavili suncobrane. Dakle, primaran je biznis, a ne zaštita krajobraza. Isto tako, konopi koji sprečavaju da jahte dođu bliže plaži, nisu, kako smo dogovorili (i kako smo tražili da bude u Planu upravljanja) postavljeni 100 metara južnije, nego su na istom mjestu gdje i lani, što je preblizu plaži, a iz usidrenih jahti do plaže dopliva svašta. Dakle bezobzirna zarada ima prioritet pred očuvanjem krajobraza. (A kome sve ide ta zarada, to je posebno pitanje.)
DERNEK NA SAKARUNU
A onda, sad, tijekom lipnja:
Čuli smo da je glavni nadzornik Natura Jadere, Zoran Božić iznajmio šator (za vjenčanja) tvrtki Amaseu 12. i 13. lipnja na plaži Sakarun, kako bi 40 tak ljudi moglo slaviti.
Došli su brodovima u uvalu i tamo prespavali, uz slavlje pod velikim šatorom na plaži. Dakle, čovjek koji radi na zaštiti prirode i nadzire koncesije u zaštićenom području, upriličio dernek, radi protivno zakonu i očigledno je u sukobu interesa i svima daje loš primjer. Naši ljudi, mještani, koji žele zaraditi koju kunu preko ljeta, ne mogu dobiti koncesiju za plažu Sakarun tokom ljeta, a glavni nadzornik radi bez nje. Pitao sam ljude iz firme Amaseu, oni su mi rekli kako su sve dogovorili i platili JU. Imaju račun za šator, bove i plažu.
Obzirom da je to očigledni sukob interesa, na nadležnima je postupiti prema Javnoj ustanovi po zakonu. Dosta su već štete napravili, vrijeme je da ih se zaustavi!
Stvarno, što se to događau u toj JU, u ulici Vranjanina na korak od Kalelarge? Što su to ti ljudi zamislili? O čemu promišljaju? Oće li se zbog ovog štiva neki posramiti,
ili će samo (još jedanput) skužiti da su skuženi, pa nastaviti po starom?
Ima i ono što nas mještane posebno iritira. Dođe ko stigne i ne pitajući “gazduje” na našoj djedovini. Što je to i dokle tako? I – koja je to razina? Razina kokošara, jajara koji gledaju di je prilika za kokošarenje. Pritom, ako što razvale, unište, koga briga. Rekli bi Vlaji, “vragu brige”. A na našem Sakarunu, našem najljepšem biseru, urednost je ko na vlaškom pazaru. I gore. Dakle, imperativ je JU, iskoristi priliku, na Sakarunu, na Zrmanji (čuli smo da i tamo ima biznisa) i digod je prilika.
Mi mještani nikad nećemo zaboraviti kako je bilo na Sakarunu dok nije došla cesta, dok na Sakarun nije počela dolaziti razna klatež. I žalimo za tim vremenima. Ono je bio Sakarun. Ovaj danas mu nije sjena.
Ili, da budem direktan, u organizaciji Općine Sali mi mještani smo vidjeli i doživjeli – biserje svinjama, a u organizaciji JU – obično kokošarenje. Ružno, tužno i nedostojno.
Zar niko nezna ili namjerno neće da bude i lijepo i dobro i zaštita krajobraza, neka bude i ponešto zarade, zašto ne, ali na jedan lijepi i primjereni način, a ne ovako prizemno, nisko i loše! Mediokritetski i nedobronamjerno! Ispod svakih kriterija. Po balkansku. I gore. Ovo nam ni Srbi nisu radili u socijalizmu.
ZAR NA TU BIJEDNU RAZINU DEGRADIRATI PLAŽU SAKARUN, KOJA JE UVRŠTENA MEĐU 50 NAJLJEPŠIH PLAŽA SVIJETA ?
Postali smo dio EU. Nisam od onih Hrvata koji se tome raduju, jer bolje neće biti, ali jedno me tješi. Pravosuđe u EU je više na razini pravosuđa, a manje na razini Disneylanda ko nažalost u Lijepoj našoj. Mi mještani ne mislimo unedoled trpiti “gazdovanje” na našoj didovini, uz ponavljanja devastiranja iste pa bi se komegod mogao dogoditi susret sa stvarnošću – na sudu.
