Što je Pakoštane bez crkve i popa, škole i dice, što je bez skule, još jednom je potvrđeno na Blagdan sv. Ante gdje je u župnoj crkvi Uzašašća Gospodinova održano euharistijsko slavlje s jedinstvenim ljubljem svečeve moći te impresivnom procesijom sa svečevim kipom kojeg su pakoškim kalama i kaletama nosili članovi skule ili bratovštine sv. Ante: Antonio Čudina, Ante Šarin, Dušan Lalin i Ante Žoni Maksan.
– To je zaista jedna lijepa tradicija ovdje kod nas u Pakoštanima. Skula sv. Ante ima 45 članova ili braće. Jedan od tih ponosnih Pakoštanaca sam i ja, članstvo skule naslijedio sam od svog dida, a on isto tako od svoga, s radošću će general Ante Gotovina dodajući kako s posebnom ljubavlju štuje sv. Antu, jednog od najomiljenijih svetaca u čitavoj Katoličkoj crkvi.
Zajedno s generalom Antom bila je i njegova supruga Dunja i sin Ante s longetom na nozi koju je dan prije »zaradio« igrajući košarku.
– Raduje me što sam dio ovih vrijednih, radišnih i humanih ljudi iz skule sv. Ante, vjernih čuvara stoljetnih običaja, što sam dio ponosnih Pakoštana, rekao je Gotovina dok je s članovima bratovštine nakon mise, procesije i brojnih fotografiranja na ljetnoj terasi kafića Obala predahnuo uz čašicu razgovora.
Na ljetnoj terasi pričale su se dogodovštine, ponosno se pričalo o bratovštini, povijesti, sadašnjosti i budućnosti.
– To je tradicija od Pakoštana. Svaka kuća ima nekog u skuli, to je nasljedstvo. Da nema vjere, ne bi bilo ni tradicije ni tih skula. Tradicija je održala ove ljude i njihovu vjeru, njihovi blagdani, čašćenje Boga pred kipovima svetaca, procesije kroz mjesto, naglasio je don Mario Sikirić, župnik Pakoštana i Draga.
Skula brine o bolesnim osobama, invalidima, siromašnim obiteljima i dostojanstvu crkvenih sprovoda. Kad je sprovod, zna se, od skule sv. Ante je kapsa (lijes), križ i ručak, svi članovi su dužni nazočiti pogrebu.
I za siromašnije obitelji koje nisu sebi mogle priuštiti mrtvački sanduk, bratovština bi za pogreb koristila zajednički kavalet.
Što je Pakoštane bez crkve i popa, škole i dice, što je bez skule, još jednom je potvrđeno na Blagdan sv. Ante gdje je u župnoj crkvi Uzašašća Gospodinova održano euharistijsko slavlje s jedinstvenim ljubljem svečeve moći te impresivnom procesijom sa svečevim kipom kojeg su pakoškim kalama i kaletama nosili članovi skule ili bratovštine sv. Ante: Antonio Čudina, Ante Šarin, Dušan Lalin i Ante Žoni Maksan.
– To je zaista jedna lijepa tradicija ovdje kod nas u Pakoštanima. Skula sv. Ante ima 45 članova ili braće. Jedan od tih ponosnih Pakoštanaca sam i ja, članstvo skule naslijedio sam od svog dida, a on isto tako od svoga, s radošću će general Ante Gotovina dodajući kako s posebnom ljubavlju štuje sv. Antu, jednog od najomiljenijih svetaca u čitavoj Katoličkoj crkvi.
Zajedno s generalom Antom bila je i njegova supruga Dunja i sin Ante s longetom na nozi koju je dan prije »zaradio« igrajući košarku.
– Raduje me što sam dio ovih vrijednih, radišnih i humanih ljudi iz skule sv. Ante, vjernih čuvara stoljetnih običaja, što sam dio ponosnih Pakoštana, rekao je Gotovina dok je s članovima bratovštine nakon mise, procesije i brojnih fotografiranja na ljetnoj terasi kafića Obala predahnuo uz čašicu razgovora.
Na ljetnoj terasi pričale su se dogodovštine, ponosno se pričalo o bratovštini, povijesti, sadašnjosti i budućnosti.
– To je tradicija od Pakoštana. Svaka kuća ima nekog u skuli, to je nasljedstvo. Da nema vjere, ne bi bilo ni tradicije ni tih skula. Tradicija je održala ove ljude i njihovu vjeru, njihovi blagdani, čašćenje Boga pred kipovima svetaca, procesije kroz mjesto, naglasio je don Mario Sikirić, župnik Pakoštana i Draga.
Skula brine o bolesnim osobama, invalidima, siromašnim obiteljima i dostojanstvu crkvenih sprovoda. Kad je sprovod, zna se, od skule sv. Ante je kapsa (lijes), križ i ručak, svi članovi su dužni nazočiti pogrebu.
I za siromašnije obitelji koje nisu sebi mogle priuštiti mrtvački sanduk, bratovština bi za pogreb koristila zajednički kavalet.
