Nedjelja je u Zadru premiran dan. Do podne, jedan, još ima neke živosti. Oni koji su došli na misu u sv. Šime ili u Stošiju još se malo prošetaju, špicera po Kalelargi, Forumu i Narodnom trgu bude još neko vrijeme, a onda – pustinja. Popodne se ono nešto gradskog šušura slije u Supernovu, ako bude koja utakmica i tu se okupi nešto ljudi. A ostalo je prazno.
Tako je bilo od jeseni do neki dan kad je zatoplilo, a ovi najvrjedniji turisti koji su nam već došli dodali su malo štimunga u našu svakodnevicu. No od danas će ipak biti bar jedan razlog više za druženje i ćakulu jer pred vama je Zadarski list koji odsad izlazi i nedjeljom. Znamo da su novine stvar navike, no znamo kako su svi spremni promijeniti navike, ako vide da je ono novo bolje.
Zadarski list na ovaj način daje svoj prilog podizanju kvalitete života, kako nedjeljni odmor ne bi prošao bez informacija o najnovijim događajima na našem području. Postalo nam je predugo do ponedjeljka čekati pa tek onda prenijeti što se sve u Zadru i okolici događalo, jer se malo toga može vidjeti u nacionalnim glasilima. Ovaj korak pokazuje ne samo da je ekipa koja godinama proizvodi Zadarski stasala u pravu redakciju koja može funkcionirati po zakonitostima velikih medijskih kuća, nego i da je spremna uhvatiti se u koštac sa svim izazovima tržišne utakmice.
Pa ima li lokalni tiskani medij ikakvu šansu pored ove puste globalizacije, kad televizije prenose uživo što se događa u svakom kutku svijeta, kad se na internetu sve vidi i sve može odmah komentirati? Što tu uopće ima tražiti Zadarski list? Zadar je posebna priča u Hrvatskoj po brojnosti lokalnih medija, u pretprošlom stoljeću na početku ekspanzije ovog vida komunikacije među ljudima ovdje je bilo tridesetak listova, nakon prošlog svjetskog rata godinama je postojao samo Narodni list, nakon demokratskih izbora i privatizacije krenulo je osnivanje drugih tjednika, a Zadarski je potom prerastao u dnevnik. Nacionalni listovi imaju svoju publiku, svoje ekskluzive od kojih se trese država, načitane i nadahnute kolumniste, a lokalni su nešto drugo.
Ako postignu bliskost sa svakodnevnim potrebama građana, a ne služe samo da registriraju događaje i prenose ideje i akcije vladajućih, imaju šansu samostalnog opstanka. Brojnost čitatelja su glavni argument lokalnih medija – opstaju oni koji ih imaju, a ostali se pokazaju kao propali marketinški ili politički trik svojih javnih ili prikrivenih vlasnika. Čitatelji znaju prepoznati što je varka, a što je pošteno odrađeni posao.
U zadarskom novinarstvu se zna tko je tko, a da pravi odnos snaga prepoznaju čitatelji vidi se po broju prodanih primjeraka. Neki su bitku za ovo tržište izgubili zbog krivih procjena, drugi zbog zakašnjelih poteza. Ovaj potez Zadarskog lista, početak izlaženja svih sedam dana u tjednu, događa se u pravo vrijeme, u završnici borbe između lokalnih i regionalnih glasila.
Nedjelja je u Zadru premiran dan. Do podne, jedan, još ima neke živosti. Oni koji su došli na misu u sv. Šime ili u Stošiju još se malo prošetaju, špicera po Kalelargi, Forumu i Narodnom trgu bude još neko vrijeme, a onda – pustinja. Popodne se ono nešto gradskog šušura slije u Supernovu, ako bude koja utakmica i tu se okupi nešto ljudi. A ostalo je prazno.
Tako je bilo od jeseni do neki dan kad je zatoplilo, a ovi najvrjedniji turisti koji su nam već došli dodali su malo štimunga u našu svakodnevicu. No od danas će ipak biti bar jedan razlog više za druženje i ćakulu jer pred vama je Zadarski list koji odsad izlazi i nedjeljom. Znamo da su novine stvar navike, no znamo kako su svi spremni promijeniti navike, ako vide da je ono novo bolje.
Zadarski list na ovaj način daje svoj prilog podizanju kvalitete života, kako nedjeljni odmor ne bi prošao bez informacija o najnovijim događajima na našem području. Postalo nam je predugo do ponedjeljka čekati pa tek onda prenijeti što se sve u Zadru i okolici događalo, jer se malo toga može vidjeti u nacionalnim glasilima. Ovaj korak pokazuje ne samo da je ekipa koja godinama proizvodi Zadarski stasala u pravu redakciju koja može funkcionirati po zakonitostima velikih medijskih kuća, nego i da je spremna uhvatiti se u koštac sa svim izazovima tržišne utakmice.
Pa ima li lokalni tiskani medij ikakvu šansu pored ove puste globalizacije, kad televizije prenose uživo što se događa u svakom kutku svijeta, kad se na internetu sve vidi i sve može odmah komentirati? Što tu uopće ima tražiti Zadarski list? Zadar je posebna priča u Hrvatskoj po brojnosti lokalnih medija, u pretprošlom stoljeću na početku ekspanzije ovog vida komunikacije među ljudima ovdje je bilo tridesetak listova, nakon prošlog svjetskog rata godinama je postojao samo Narodni list, nakon demokratskih izbora i privatizacije krenulo je osnivanje drugih tjednika, a Zadarski je potom prerastao u dnevnik. Nacionalni listovi imaju svoju publiku, svoje ekskluzive od kojih se trese država, načitane i nadahnute kolumniste, a lokalni su nešto drugo.
Ako postignu bliskost sa svakodnevnim potrebama građana, a ne služe samo da registriraju događaje i prenose ideje i akcije vladajućih, imaju šansu samostalnog opstanka. Brojnost čitatelja su glavni argument lokalnih medija – opstaju oni koji ih imaju, a ostali se pokazaju kao propali marketinški ili politički trik svojih javnih ili prikrivenih vlasnika. Čitatelji znaju prepoznati što je varka, a što je pošteno odrađeni posao.
U zadarskom novinarstvu se zna tko je tko, a da pravi odnos snaga prepoznaju čitatelji vidi se po broju prodanih primjeraka. Neki su bitku za ovo tržište izgubili zbog krivih procjena, drugi zbog zakašnjelih poteza. Ovaj potez Zadarskog lista, početak izlaženja svih sedam dana u tjednu, događa se u pravo vrijeme, u završnici borbe između lokalnih i regionalnih glasila.
