Ropstvo, dužničko ropstvo, trgovina robljem i eksploatacija označavaju današnje društvo što je posljedica globalnog neoliberalnog kapitalizma, a ipak za hrvatske ekonomiste kapitalizam nema alternativu, niti se u javnosti progovara o društvenim antagonizmima, o roblju i ropstvu. Ovo je, najkraće kazano, najsnažnija poruka s javnog predavanja dr. sc. Biljane Kašić, izvanredne profesorice na Odjelu za sociologiju Sveučilišta u Zadru. Kašić je predavanje na temu “Život u tranziciji: gdje se aktivira ideja o slobodnom društvu?” održala u Gradskoj knjižnici u sklopu serije predavanja “Javna sociologija” koju organizira Odjel za sociologiju.
Kompetitivnost rastače solidarnost
– Prema istraživanjima 75% kućanstava živi ispod granice životnog minimuma. Ovaj podatak izaziva rezignaciju koju tumačim kao vrstu psihološke obrane. Bogatstvo nekih poduzetnika povezanih s političkom elitom stvorenom u devedesetima izaziva ravnodušnost, percipira se kao neka vrsta nužde. Ono što me zanima je zašto ta vrsta bogatstva nastalog iz rizične situacije ne izaziva kritička sučeljavanja u kojima tražimo pojašnjenje toga što se dogodilo u tranziciji, kazala je Kašić navodeći kako sužena skala emocionalnih reakcija na društvenu nepravdu uzrokuje i suženu percepciju mogućnosti reakcije pojedinaca i pojedinki koji su, uz to što osjećaju rezignaciju i apatiju, kontaminirani medijskom slikom o životu u kojoj se legalizira svaki oblik pustošenja, dok kompetitivnost, kao sastavnica strategije neoliberalnog kapitalizma, rastače svaki oblik solidarnosti, te smo se, kao posljedica modela u kojem opstaju samo najprilagodljiviji pri čemu se proizvodi socijalna isključenost „vratili u biopolitički scenarij, u pretpolitičko stanje”.
– Hrvatska dijeli sudbinu postsocijalističkog prostora takozvanog geopolitičkog istoka koji je postao resurs za akumulaciju putem razvlašćivanja nas od naših prirodnih i društvenih resursa. Umjesto demokratskog kapitalizma kojem smo se nadali, imamo kapitalizam siromašnih i obilježja zemalja Latinske Amerike od prije 20 ili 30 godina. Središnje teme socijalne politike, kada se govori o fleksibilizaciji rada, o mirovinskom sustavu ili o javno-privatnom partnerstvu, svjedoče o strategiji globalnog kapitalizma. Od takozvanog nedemokratskog kapitalizma ekonomisti razlikuju takozvani demokratski kapitalizam i uvode pojam nove tranzicije zbog koje sada imamo različita uređivanja, pa se tako, primjerice, uređuju zemljišne knjige kako bismo se otvorili kapitalu, ali nema odgovora na pitanje hoće li to dokinuti eksploataciju ili će ona samo biti suptilnija. Poslužili smo kao laboratorij za različite modele kapitalizma. Moja je teza da je kapitalizam s humanim licem, koji je navodno moguć bez kriza, lomova i siromaštva, licemjerje i jedna od novih mitova kojima nas obmanjuju, istaknula je Kašić.
Tranzicija kao izlika
– Tranzicija služi kao izlika za sve što nam se događa, razumije ju se kao čekaonicu, kao odgodu za mogući bolji život. Nema teorijskog suglasja o korištenju pojma tranzicije, doživljava se kao nešto samorazumljivo. Jedni ju smatraju nekom vrstom normalizacije političkog života, vraćanja u demokratsko europsko društvo, a drugi zakašnjelom modernizacijom. Spominju se ekonomska, politička ili meka tranzicija, ali pitanje koje ostaje nedogovoreno je prema kakvoj demokraciji vodi ova tranzicija, upozorila je Kašić podsjećajući kako se izjalovilo očekivanje individualnog prosperiteta dok se očekivanje vezano uz pluralizam i slobodu govora djelomično ispunilo u višestranačju, pri čemu ostaje, međutim, pitanje je li nam višestranačje donijelo slobodu.
– Koje su posljedice tranzicije? Najstrašnija je široka deprivacija građana temeljena na proizvodnji ekonomskih kriza. Mnogi ljudi ne rade, sve je u čekaonicama, ali to više nisu čekaonice nade. Sve je jača diferencijacija na sve tanji sloj bogatih i sve širi sloj siromašnih uz jasnu eroziju srednjeg sloja. Kreiraju se različita polja socijalne isključivosti, od nezaposlenih i beskućnika do proizvodnje onoga što biopolitičari nazivaju ljudskim otpadom. Ovo je poduprto neučinkovitošću institucija socijalne politike koje su potpuno neoliberalne, favoriziraju određeni tip socijalnog isključivanja. Na osobnoj razini događa se drama dužničkog ropstva. Bilo bi važno da svi nekako budemo udruga Franak. Uz to je vezana i situacija u kojoj moramo permanentno projektirati vlastiti život. Svi smo gubitnici. Neizvjesnost je označitelj ljudskih života. Misliti o životu kao o individualnom projektu dio je tehniciziranja ljudskog života i mi smo robovi te tehnicizacije, a istodobno kao da se tome ne opiremo, rekla je Kašić zaključujući kako se ideja o slobodnom društvu ima priliku aktivirati u samoorganiziranju na mikrorazini, u akcijama civilnog društva poput inicijative „Srđ je naš”, u ponovnom učvršćivanju zajedništva kakvo je pokušano unutar „Akademske solidarnosti” i prije svega u samoodgovornosti.
SUPOČINITELJI INSTITUCIONALNE BEŠĆUTNOSTI
– Što će se dogoditi ako se pokidaju sve empatičke spone među ljudima?
Pitanje je to koje postavlja dr. sc. Biljana Kašić navodeći kako humanitarne akcije, poput nedavno organiziranog prikuplja novca za liječenje djevojčice u inozemnoj bolnici, još postoje „pogotovo kad se radi o suosjećanju s obitelji koja je dovedena u situaciju svojevrsnog poniženja ne bi li na neki način došla do financijskih sredstava za liječenje djeteta”.
– To je kao da krpimo teksturu neke humanosti. S jedne strane, to je dobro, a s druge strane time skidamo odgovornost s institucija države i na neki smo način supočinitelji institucionalne bešćutnosti. Država je dehumanizirana, a mi smo se privikli da institucije ne funkcioniraju. Političari i političarke napravili su neku vrstu socijalne distance od građana. Politička hladnoća označava našu političku elitu, istaknula je Kašić navodeći kako je „došlo je do novog političkog dizajna koji se očitava u sprezi vlasti i kapitala”, te do diktature financijskog kapitala pri čemu državni suverenitet ostaje jednim od praznih označitelja.
USISAVANJE CIVILNOG DRUŠTVA OD STRANE DRŽAVE
Civilno društvo imalo je ulogu u oformljenju koncepta tranzicije prema demokraciji čemu je pridonio čitav niz međunarodnih fondacija, rekla je dr.sc. Biljana Kašić navodeći kako je „došlo je do usisavanja civilnog društva i funkcionalnog korištenja od strane političke elite”.
– Zakonom o udrugama civilno društvo je stavljeno u birokratizirane kućice kao partner državi čime je iscrpljen kritički naboj. Kritički naboj je jedna drukčija energija, nije korektiv i nikako ne može biti partner, dodala je.