Kresanje sredstava iz državnog proračuna za HNK Zadar sa 170 na 60.000 kuna izazvalo je reakciju ravnatelja Renata Švorinića, a na konferenciji za novinare glumica Jasna Ančić je jasno kazala da su financije smanjene gradovima u kojima je na vlasti HDZ. Bio je to povod za razgovor s ravnateljem Renatom Švorinićem o stanju HNK Zadar, njegovim financijama i perspektivama.
– S koliko novca HNK ukupno raspolaže?
– Za program, plaće i materijalne troškove dobivamo četiri milijuna i 50 tisuća kuna, a prošle smo godine imali 959 tisuća kuna vlastitog prihoda.
– Ovo smanjenje državne dotacije je kap u moru potreba HNK?
– Točno. Međutim, nije stvar u udjelu tog novca u našem ukupnom proračunu, nego, ako ćemo gledati u relativnom i apsolutnom iznosu, u smanjenju u odnosu na druga kazališta. Ali, taj problem nije od danas, on datira odavno, jer kada sam došao u HNK 2003. godine, davalo se nula kuna za Zadarsko kazališno ljeto, što je propust dotadašnje kazališne administracije, pa smo to digli na 100.000, ali je smanjeno na 60.000, a sada je došlo na 20.000 kuna. Meni se čaša prelila zbog negativističkog odnosa prema Kazališnom ljetu koje traje skoro 20 godina. Ako ta manifestacija ne valja, onda neka to netko kaže.
– U Ministarstvu smatraju da je ‘Zadar snova’ kvalitetnija manifestacija od Kazališnog ljeta.
– ‘Zadar’ snova je dobra manifestacija i treba ga podupirati, ali to je nemoguće komparirati, ne znam na osnovi čega su došli to tih spoznaja. Takva formula u ekonomiji ne postoji! Kako su odredili da je Zadranima zanimljiviji ‘Zadar snova’ od Kazališnog ljeta?!
– Takvih je paralela bilo i u Zadru.
– Još čekam egzaktne podatke, koliko što košta, koliko traje i koliko ima posjetitelja. U estetici ne postoji prosudba “bolje” i gore”, ne može ono što ja volim biti bolje od onoga što ti voliš. To je stvar estetike, to nije atletika, nema egzaktne formule. Ja osobno volim jazz, ali sam svjestan ga voli 0,1 posto ljudi i neću ga stavljati svaki tjedan, nego četiri puta na godinu. Prije ga nije bilo nikako, to je veliki indeks povećanja, ali jazz neću stavljati jer ga ja volim i nametati ga kao umjetničku vertikalu.
– Ministarstvo podsjeća da je Zadar dobio 40.000, a Šibenik 120.000 kuna, ali za tri premijere.
– To nije opisano u natječaju, ja to iz njihovih materijala ne vidim. To je trebalo biti opisano. Ali, netko nas je trebao upozoriti na smanjenje sredstava, pa te premijere možda ne bi ni bilo. Osim toga, treba gledati i strukturu kazališta: lakše je napraviti premijeru u kazalištu s 400 zaposlenih nego u Zadru gdje nas je 18, pa moramo plaćati vanjske suradnike, od scenografije i kostima, pa do tehničara.
– Je li šibenski HNK veći od zadarskog?
– Ne, nije, ali trebalo bi analizirati strukturu tih premijera.
– Koliko je ovog trenutka Grad Zadar dužan HNK?
– Dug se nešto smanjio, ali programski, to je negdje između 300 i 400 tisuća kuna, a materijalni troškovi i plaće se isplaćuju. Ne da nekoga branim, ali mi dijelimo sudbinu svih drugih korisnika proračuna. Ima i onih koji se sada javljaju s pitanjem zašto se nisi javio kada je o Gradu riječ, no Grad nama nije smanjio proračun kao što je učinilo Ministarstvo. Nešto što je u proračunu, bit će i isplaćeno.
– Upozoravali ste na taj gradski dug?
– Evo, u godišnjem izvještaju o radu sam napisao: Želio bih napomenuti da je ovakav način financiranja ekonomski neodrživ na dugi rok i ako se nešto u tom smjeru ne napravi, u pitanje će doći redovno poslovanje Kazališta.
– Možda bi javni istup bio korisniji?
– Do ovog javnog pritiska je došlo zbog difamacije i marginalizacija s državne razine tipa “što će tamo neki HNK Zadar?”. Na umjetničkom planu to doživljavam već 20 godina. Pa i Zagreb je provincija u odnosu na Beč, a Beč u odnosu na Pariz! Ako se govori o decentralizaciji, mora se razmišljati puno šire nego je sada slučaj, a ja se nadam da nećemo morati živjeti svi u istom mjestu da bismo se bavili kreativnim zanimanjem. Ljudi ne znaju da je kazalište “kulturno brodogradilište” koje zapošljava ljude raznih profila: likovnjake, pisce, glazbenike, recitatore, tehničare, kazalište je kulturni multiplikator. Pa iz Zadra se sada godišnje dva-tri polaznika upisuje na Dramsku akademiju zahvaljujući glumačkoj radionici Jasne Ančić.
– Smatrate da na politikantstvo iz Zagreba niste odgovorili politikanstvom iz Zadra?
– Nikad ne nastupam ni politički ni politikantski, ja sam nezavisni umjetnik, intelektualac koji se svojom umjetnošću bavi više od 20 godina, iza mene je 11 albuma, tri Porina, nastupao sam s glazbenicima iz svijeta, domaćima sam bio kompozitor i aranžer, a ovo sam Kazalište dignuo na noge! Kada sam došao, ovo je Kazalište bilo krajnje zapušteno, tu nije bilo ničega, nismo imali dva mikrofona, stolice su se raspadale. Ne samo tehnički, programski i umjetnički, nego i financijski smo se digli, bez dubioza i skandala, a to ne znači da nije bilo umjetničke slobode ili da smo bili konformisti.
– To je prepoznato u gradu, čak je i opozicija dizala ruku za ravnatelja Švorinića!
– Meni je žao što je do toga došlo. Vjerojatno je to koincidiralo s ovim lokalnim izborima i žao mi je ako je to netko tako protumačio. Nisam član niti jedne stranke niti ću to skoro biti.
– Iz SDP-a tvrde da ne bi bilo neočekivano da se netko iz HNK pojavi na listi.
– Onda imaju nadnaravne sposobnosti!
– Je li spominjanje “HDZ-ovskih gradova” bilo trapavo?
– To je možda malo nespretno bilo.
Koprodukcije su teške
•• Jeste li razmišljali o privlačenju novca iz EU fondova?
– Jesmo, ali to mora ići preko Grada. Zasada je to programski jako teško izvesti jer moramo naći dva partnera iz regije, obično su to Slovenija i BiH, ali tamo je kriza, pa je koprodukciju teško realizirati. No, EU sredstva nisu bunar bez dna, da bi ih dobio moraš imati zajamčena sredstva, ali ako nešto krene loše, može se dogoditi i financijski kolaps. Gradska administracija bi trebala uvrstiti kazališne projekte među projekte za koje se traže EU sredstva.
