U Hrvatskoj ima djece čiji su ih se biološki roditelji odrekli, po rođenju ih ostavivši u domu, no ta djeca u proces posvajanja ne idu ni tri, četiri godine nakon toga!
Još je deset dana preostalo ravnateljima svih centara za socijalnu skrb u Hrvatskoj da ministrici socijalne politike i mladih Milanki Opačić za svakog od 540 mališana u dobi do sedam godina, koji se nalaze u domovima za djecu ili u udomiteljskim obiteljima, dostave izvještaj o tome što se čini da to dijete, ukoliko su zadovoljeni svi preduvjeti, ode u posvajateljsku obitelj. Ili, bolje rečeno, što se sve propustilo učiniti, i zašto, da dijete dobije pravu obitelj. Poražavajući podatak do kojeg je došlo Ministarstvo kaže, naime, da se samo devetero od tih 540 mališana trenutačno nalazi u procesu posvajanja, makar su za najmanje 71 dijete već ispunjeni svi uvjeti za posvajanje!
Teška birokracija
Jedan od preduvjeta za oduzimanje roditeljskih prava biloškom roditelju, nakon čega dijete može na posvajanje, jest nejavljanje odnosno neposjećivanje djeteta puna tri mjeseca. U domovima i udomiteljskim obiteljima ima, međutim, 132 djece do sedam godina starosti kojoj se roditelji nikad ne javljaju niti ih posjećuju, odnosno svako četvrto dijete te dobi s roditeljima nema nikakvog kontakta. No ipak, ta djeca iz nekog razloga i dalje ostaju u domovima. Ukupno, u udomiteljskim obiteljima i u dječjim domovima boravi 2.500 djece do 18. godine starosti, pri čemu su šanse za posvajanje daleko veće kod onih najmlađih. Birokracija, međutim, otežava i njihov odlazak u pravu obitelj.
Adopta traži stroge rokove i standarde za postupak
Udruga Adopta se, napominje predsjednica Diana Topčić Rosenberg, unatrag godinu dana intenzivno zalaže za uvođenje standarda u postupak posvojenja, na način da se odrede rokovi i aktivnosti svake određene faze postupka, umjesto da on traje unedogled, i bude proizvoljan.
– Dijete ne smije odrastati zaboravljeno, ostavljeno u sustavu, naprosto ne smije. Zato nam trebaju rokovi, i točno određene aktivnosti koje centri za socijalnu skrb moraju provoditi u tim rokovima. Prva od tih aktivnosti svakako bi trebala biti i konkretna pomoć sustava biološkim roditeljima da postanu bolji roditelji, jer oni imaju, i moraju imati prednost. Ako ni to, međutim, ne uspije, djetetu se mora osigurati što brže posvajanje, napominje Topčić-Rosenberg.
– Prema podacima s kojima raspolaže naša udruga, u sustavu socijalne skrbi ima oko tisuću djece čijim su biološkim roditeljima oduzeta roditeljska prava, i mogu u posvajanje. Nakon što zainteresirani posvojitelji, međutim, svoja pisma, kao jedan od preduvjeta koje u procesu posvajanja moraju zadovoljiti, pošalju centrima za socijalnu skrb, na osamdesetak adresa u Hrvatskoj, redovito dobivaju odgovor kako »trenutačno djece za posvajanje nema«. Zamislite kakav je osjećaj, znajući da spremne djece ima, dobiti osamdesetak takvih odbijenica, ističe Diana Topčić Rosenberg, predsjednica Adopte – udruge za potporu u posvajanju.
U EU državama, napominje Topčić Rosenberg, od trena kad su biološke obitelji lišene roditeljskih prava, do posvajanja, ne smije proći više od šest mjeseci. U Hrvatskoj ima, međutim, i djece čiji su ih se biološki roditelji odrekli, po rođenju ih ostavivši u domu, no ta djeca u proces posvajanja ne idu ni tri, četiri godine nakon toga!
Brojke iz registra
U registru posvajatelja Ministarstva socijalne politike i mladih trenutačno su 652 zainteresirana posvajatelja, pri čemu njih 45 samohranih, ostalo su parovi. Riječ je o prvom takvom, jedinstvenom registru dosad, kojeg je ministarstvo Milanke Opačić izradilo u roku samo dva mjeseca, tijekom travnja i lipnja prošle godine. Dotad je »registar« bio daleko veći, s nekoliko tisuća imena, no samo zato što su se mnoga imena na različitim popisima ponavljala i po nekoliko puta. Ljetos, kad se podatke provjerilo i ažuriralo, u registru su ostala 634 potencijalna posvojitelja, čiji se broj do danas povećao za njih još osamnaestero. Od 634 posvojitelja iz ljetnog popisa, njih 598 su bili parovi, a 36 je bilo samaca. Među zainteresiranim parovima, 440 ih je bez djece, 78 ih ima biološko dijete, 75 posvojeno dijete, dok pet parova ima i biološko i usvojeno dijete. Registar je u rujnu poslan u sve centre za socijalnu skrb. Hoće li se ti centri u svojim izvještajima, koje je od njih zatražila ministrica, složiti s njenom nedavnom konstatacijom da 115 mališana do kraja godine može i mora otići u posvajateljske obitelji, vidjet će se sredinom mjeseca. kraj teksta
– Dijete ne smije odrastati zaboravljeno, ostavljeno u sustavu, naprosto ne smije. Zato nam trebaju rokovi, i točno određene aktivnosti koje centri za socijalnu skrb moraju provoditi u tim rokovima. Prva od tih aktivnosti svakako bi trebala biti i konkretna pomoć sustava biološkim roditeljima da postanu bolji roditelji, jer oni imaju, i moraju imati prednost. Ako ni to, međutim, ne uspije, djetetu se mora osigurati što brže posvajanje, napominje Topčić-Rosenberg.
U Hrvatskoj ima djece čiji su ih se biološki roditelji odrekli, po rođenju ih ostavivši u domu, no ta djeca u proces posvajanja ne idu ni tri, četiri godine nakon toga!
Još je deset dana preostalo ravnateljima svih centara za socijalnu skrb u Hrvatskoj da ministrici socijalne politike i mladih Milanki Opačić za svakog od 540 mališana u dobi do sedam godina, koji se nalaze u domovima za djecu ili u udomiteljskim obiteljima, dostave izvještaj o tome što se čini da to dijete, ukoliko su zadovoljeni svi preduvjeti, ode u posvajateljsku obitelj. Ili, bolje rečeno, što se sve propustilo učiniti, i zašto, da dijete dobije pravu obitelj. Poražavajući podatak do kojeg je došlo Ministarstvo kaže, naime, da se samo devetero od tih 540 mališana trenutačno nalazi u procesu posvajanja, makar su za najmanje 71 dijete već ispunjeni svi uvjeti za posvajanje!
Teška birokracija
Jedan od preduvjeta za oduzimanje roditeljskih prava biloškom roditelju, nakon čega dijete može na posvajanje, jest nejavljanje odnosno neposjećivanje djeteta puna tri mjeseca. U domovima i udomiteljskim obiteljima ima, međutim, 132 djece do sedam godina starosti kojoj se roditelji nikad ne javljaju niti ih posjećuju, odnosno svako četvrto dijete te dobi s roditeljima nema nikakvog kontakta. No ipak, ta djeca iz nekog razloga i dalje ostaju u domovima. Ukupno, u udomiteljskim obiteljima i u dječjim domovima boravi 2.500 djece do 18. godine starosti, pri čemu su šanse za posvajanje daleko veće kod onih najmlađih. Birokracija, međutim, otežava i njihov odlazak u pravu obitelj.
Adopta traži stroge rokove i standarde za postupak
Udruga Adopta se, napominje predsjednica Diana Topčić Rosenberg, unatrag godinu dana intenzivno zalaže za uvođenje standarda u postupak posvojenja, na način da se odrede rokovi i aktivnosti svake određene faze postupka, umjesto da on traje unedogled, i bude proizvoljan.
– Dijete ne smije odrastati zaboravljeno, ostavljeno u sustavu, naprosto ne smije. Zato nam trebaju rokovi, i točno određene aktivnosti koje centri za socijalnu skrb moraju provoditi u tim rokovima. Prva od tih aktivnosti svakako bi trebala biti i konkretna pomoć sustava biološkim roditeljima da postanu bolji roditelji, jer oni imaju, i moraju imati prednost. Ako ni to, međutim, ne uspije, djetetu se mora osigurati što brže posvajanje, napominje Topčić-Rosenberg.
– Prema podacima s kojima raspolaže naša udruga, u sustavu socijalne skrbi ima oko tisuću djece čijim su biološkim roditeljima oduzeta roditeljska prava, i mogu u posvajanje. Nakon što zainteresirani posvojitelji, međutim, svoja pisma, kao jedan od preduvjeta koje u procesu posvajanja moraju zadovoljiti, pošalju centrima za socijalnu skrb, na osamdesetak adresa u Hrvatskoj, redovito dobivaju odgovor kako »trenutačno djece za posvajanje nema«. Zamislite kakav je osjećaj, znajući da spremne djece ima, dobiti osamdesetak takvih odbijenica, ističe Diana Topčić Rosenberg, predsjednica Adopte – udruge za potporu u posvajanju.
U EU državama, napominje Topčić Rosenberg, od trena kad su biološke obitelji lišene roditeljskih prava, do posvajanja, ne smije proći više od šest mjeseci. U Hrvatskoj ima, međutim, i djece čiji su ih se biološki roditelji odrekli, po rođenju ih ostavivši u domu, no ta djeca u proces posvajanja ne idu ni tri, četiri godine nakon toga!
Brojke iz registra
U registru posvajatelja Ministarstva socijalne politike i mladih trenutačno su 652 zainteresirana posvajatelja, pri čemu njih 45 samohranih, ostalo su parovi. Riječ je o prvom takvom, jedinstvenom registru dosad, kojeg je ministarstvo Milanke Opačić izradilo u roku samo dva mjeseca, tijekom travnja i lipnja prošle godine. Dotad je »registar« bio daleko veći, s nekoliko tisuća imena, no samo zato što su se mnoga imena na različitim popisima ponavljala i po nekoliko puta. Ljetos, kad se podatke provjerilo i ažuriralo, u registru su ostala 634 potencijalna posvojitelja, čiji se broj do danas povećao za njih još osamnaestero. Od 634 posvojitelja iz ljetnog popisa, njih 598 su bili parovi, a 36 je bilo samaca. Među zainteresiranim parovima, 440 ih je bez djece, 78 ih ima biološko dijete, 75 posvojeno dijete, dok pet parova ima i biološko i usvojeno dijete. Registar je u rujnu poslan u sve centre za socijalnu skrb. Hoće li se ti centri u svojim izvještajima, koje je od njih zatražila ministrica, složiti s njenom nedavnom konstatacijom da 115 mališana do kraja godine može i mora otići u posvajateljske obitelji, vidjet će se sredinom mjeseca. kraj teksta
– Dijete ne smije odrastati zaboravljeno, ostavljeno u sustavu, naprosto ne smije. Zato nam trebaju rokovi, i točno određene aktivnosti koje centri za socijalnu skrb moraju provoditi u tim rokovima. Prva od tih aktivnosti svakako bi trebala biti i konkretna pomoć sustava biološkim roditeljima da postanu bolji roditelji, jer oni imaju, i moraju imati prednost. Ako ni to, međutim, ne uspije, djetetu se mora osigurati što brže posvajanje, napominje Topčić-Rosenberg.
