Novim modelom hitne medicinske pomoći stanovnike zadarskog zaleđa u hitnoj službi dočekat će tridesetak novouposlenih administrativnih djelatnika, tridesetak vozača i medicinskih tehničara, a niti jedan liječnik. U prijevodu, dok je prijašnjih godina stanovništvo obrovačkog, gračačkog i posedarskog zaleđa uživalo 24-satnu zdravstvenu sigurnost uz dežurstvo liječnika, novim ustrojem Hitne medicinske pomoći ono tijekom vikenda, kao i tijekom tjedna poslije radnog vremena ambulanti opće prakse, ostaje bez Ustavom zajamčenog prava na jednako dostupnu zdravstvenu zaštitu, kazuje dr. Željko Gumzej, član izvršnog odbora Koordinacije hrvatske obiteljske medicine (KoHOM) te liječnik opće medicine s ordinacijom u Gračacu.
Iz Gračaca u Gospić
– Evo, neku večer jedna majka je morala svoje trogodišnje dijete zbog visoke temperature voziti iz Gračaca u pedeset kilometara udaljeni Gospić zato što u svom gradu više nema dežurnog liječnika. To je krajnje neozbiljno i neodgovorno prema pacijentima, zaključuje Gumzej, pojašnjavajući pritom kako je model reorganizacije HMP-a zapravo preslik ustroja HMP-a iz velikih gradova gdje je paramedicinsko osoblje dovoljno educirano za pružanje prve pomoći unesrećenima u prometnim nesrećama te kod nekih oblika zastoja rada srca koji su rijetki i traže iskustvo u elektrodefibrilaciji.
– Prometne nesreće su u gradovima česte i to tamo ‘pali’. Ali u ruralnim područjima su rijetke. Teških prometnih nesreća na gračačkom području prošle godine bilo je svega četiri, a ja osobno u petnaest godina rada u HMP-u zadarskog zaleđa defibrilator sam koristio svega tri puta, pojašnjava Gumzej, dodajući kako su 99 posto kazuistike zbog kojih pacijenti posjećuju liječnike u hitnoj službi zapravo sasvim druga medicinska stanja od onih koje medicinski tehničari i vozači znaju i smiju rješavati.
– Najčešće se radi o stenokardijama, manje ili više specifičnim aritmijama srca, težim alergijskim reakcijama, nejasnim bolovima u trbuhu, bolovima uzrokovanima žučnim ili bubrežnim kamencima, visokim temperaturama, posjekotinama i porezotinama, nagnječenjima, psihotičnim stanjima, depresijama, povraćanjima, proljevima, težim oblicima astme, epileptičkim napadima, kateterizacijama mokraćnog mjehura i sl. Dakle, stotinama zdravstvenih problema koje su liječnici iz zadarskog zaleđa u 95 posto slučajeva sami rješavali, a koje sada neće imati tko zbrinuti, već će se pacijenti morati voziti u Zadar ili Gospić. Ne samo da se time otežava samim pacijentima, nego se i bespotrebno gubi novac. Zadarska i gospićka bolnica zaprimat će 95 posto potpuno nepotrebnih slučajeva što će dodatno opteretiti njihove ionako preopterećene hitne službe, a da ne govorimo o troškovima. Kada se zbroje svi novonastali troškovi u obliku primanja zaposlenika, troškova goriva i slično, oni se penju i više od dva milijuna kuna godišnje, i to samo za zadarsko zaleđe, kazuje Gumzej.