Malena Marijana, beba koja je na svijet došla 19. prosinca, a šest dana poslije, točno na Božić, s majkom Željkom (24) i ocem Franjom (27) stigla u svoj obiteljski dom u Čepinu, najljepši je božićni dar mladom bračnom paru Majdandžić.
Iza njih su tri najdulja i najneizvjesnija mjeseca u životu, prožeta teškom Željkinom bolesti uzrokovanom puknućem aneurizme. No, paralelna borba za njezin i bebin život, koja je potom uslijedila, imala je sretan završetak zahvaljujući i liječnicima i medicinskom osoblju KBC-a Osijek, koji su učinili pothvat vrijedan divljenja. Željka je 22. rujna iznenada pala u nesvijest i završila u bolnici. Dijagnoza – puknuće aneurizme u glavi.
Mučile je glavobolje
Bila je tada u šestom mjesecu trudnoće i u životnoj opasnosti bili su i ona i beba. Danas Željka i Franjo uživaju u svojoj Marijani. Bolest je iza nje, kao da je nikada nije ni bilo.
– Ja tada nisam bila ni svjesna što se uopće događa. Prva tri dana u bolnici uopće se ni ne sjećam, a i sve što se događalo do 4. listopada, kada sam operirana, proteklo je u nekom neobičnom stanju kao da se to zapravo ne događa meni. Nisam zapravo znala koliko je moje stanje opasno i komplicirano, jer se to na neki način tajilo od mene kako se ne bih dodatno uzbudila i možda potaknula prijevremeni porod. Suprug i roditelji samo su mi rekli da moram ići na operaciju zbog sebe i zbog djeteta, bez dodatnih pojašnjenja. Kada sam išla na operaciju sebi sam u glavi stvorila neku sliku kao da idem na snimanje i da će, kada se probudim, jednostavno sve biti gotovo. Glavobolja je bila toliko silna da sam samo razmišljala o tome da se obavi što se treba kako bi bol prestala – prisjeća se Željka tih dana, kada nije imala pojma o tome kakvu dramu proživljavaju njezin suprug i roditelji, koji su bili upoznati sa svim opasnostima koje sa sobom nosi puknuće aneurizme. No, imali su i tu sreću da Željka dospije u ruke prof. dr. Dinka Štimca (46), pročelnika Odjela opće neurokirurgije Klinike za neurokirurgiju KBC-a Osijek, koji je u konačnici i obavio kompliciranu četverosatnu operaciju.
– Meni su to bili najteži dani u životu. Vrijeme prije operacije bilo je neizvjesno, nismo znali kako će sve završiti, budući da se radilo o jedinstvenom slučaju kod nas. Bilo mi je jako teško, jer sam od prvoga dana znao koliko je ozbiljna situacija, koliki su postoci da uopće osoba s takvom dijagnozom preživi. U svemu tome morali smo gledati kako da zaštitimo Željku, pa smo često i mijenjali priču pred njom, ali ona je i sama sebi stvorila neki obrambeni mehanizam koji ju je sačuvao i dao joj snage da sve to izdrži – govori danas sretni suprug i otac Franjo.
Tempirana bomba
Prof. dr. Štimac, kojemu su Željka i Franjo neizmjerno zahvalni na svemu što je za njih učinio, kaže da je ovakav slučaj zapravo rijetkost i zbog toga je dodatno ponosan i zadovoljan što je ova priča imala sretan završetak.
– Nije mi poznat ovakav slučaj u Hrvatskoj, da je neka trudnica u toj životnoj dobi i u tom stupnju trudnoće operirana, da je sve prošlo bez neurološkog deficita te da je konačno trudnoća dovršena do termina. Danas imamo zdravu majku i zdravo dijete, a to je najvažnije. Kod gospođe aneurizma više ne postoji – ističe prof. dr. Štimac. Željka je u bolnicu došla s puknutom aneurizmom. Tri dana prije nego li je pala u nesvijest imala je jaku glavobolju, a takvih je problema imala posljednjih sedam godina, no na svim pretragama koje je obavila nikada joj ništa nije pronađeno. Za aneurizmu kažu da je tempirana bomba u glavi, a u slučaju ove mlade žene ta je bomba “eksplodirala” (pukla).
Srećom, stvorio se čep od krvnog ugruška koji je privremeno zaustavio krvarenje iz aneurizme. No, prema riječima prof. dr. Štimca, u 20 posto takvih slučajeva postoji opasnost od ponovnog krvarenja unutar dva tjedna, što za posljedicu najčešće ima smrtni ishod. Unutar šest mjeseci 50 posto pacijenata doživi ponovno krvarenje ukoliko aneurizma nakon prvog pucanja ne bude isključena iz cirkulacije kirurškim putem ili endovaskularnim postupkom. Iako je Željka u bolnicu došla 22. rujna, s operacijom se pričekalo dok nije ušla u sedmi mjesec trudnoće, kako bi se u slučaju komplikacija mogao obaviti porod.
Riskantni transport
U međuvremenu su obavljene konzultacije i s Rebrom, jer se razmatrala opcija da se operacija obavi u Zagrebu, no od toga se odustalo zbog mogućih komplikacija uslijed transporta. Uz tim dr. Štimca s neurokirurgije operaciji su bili prisutni i anesteziolog dr. Silvana Bošnjak, pedijatar dr. Hana Dobrić, ginekolozi dr. Arlenka Lovrić-Pavošević i dr. Andrijana Müller-Vranješ.
– Zahvaljujem im svima, od liječnika do medicinskog osoblja i naših obiteljskih prijatelja koji rade na kirurgiji, kao i dr. Mirjani Rubin koja je vodila moju trudnoću i trebala me poroditi 20. prosinca, no Marijani se očito žurilo van, pa su se trudovi javili dan ranije tako da je porod carskim rezom obavila dr. Lovrić, pri čemu je naša curica dobila sve desetke. Rođena je sa 49 cm i 2950 g, a kući smo stigli na sam Božić. Bio je to najljepši Božić u našim životima, nakon što smo u ovih nekoliko mjeseci prošli više nego što brojni ljudi ne prođu za cijeli život.
Neizmjerna sreća
Kada se samo sjetim postoperativnog vremena nakon operacije aneurizme, kada pomislim na ljude koji su imali isti problem kao i ja, a onda su nakon operacije padali u komu, nisu se mogli probuditi, imali su poteškoće s rukama i nogama, mogu samo biti zahvalna što je u mom slučaju sve sretno završilo – zaključila je presretna majka držeći u naručju svoju bebicu.
