Fra Tomislav Šanko iz samostana sv. Frane u Zadru odgovarao je na pitanja vezano za blagdan Božića. Istaknuo je kako je najvažnije da je to blagdan utjelovljenja, da Bog ne želi ostati daleko već želi doći među nas i ispričati najljepšu ljubavnu priču. Za Božić je važna i ispovijed ističe fra Tomislav. Uvjet za pravi susret koji me mijenja je taj susret s Bogom i sa samim sobom. Za Božić bude puno iispovjedii to je dobro, ali ako je to samo nabrzinu obavljeno, to nije dobro, trebalo bi nešto pročitati i razmisliti, jer mi bježimo od sebe. Alibi su nam često pokloni i sve drugo jer strah nas je stati pred sebe.
Koji je osnovni značaj Božića?
To je blagdan utjelovljenja, Isus želi postati dio jednog od nas i uzeti moje tijelo. Za Boga je moje tijelo sveto. Put do Boga ne ide izvan tijela, izvan moje životne priče, nego baš po teškoćama i ljepotama koje živim. Nekad žalimo za nekim stvarima koje su se dogodile, ali vidimo da Bog kroz te stvari koje su se dogodile, vidimo u bibliji i preko života svetaca, Bog i preko tih stvari koje se čine negativne, izvodi najljepše stvari. Bog ne želi promijeniti moju prirodu, nego baš ući u moju prirodu i preobraziti je. Ne da želi imati svece koji će biti kopije, nego baš taj susret s Bogom meni daje originalnost. Važna je i ta malenost. To je jedna od poruka. Biti malen znači znati se približiti ljudima odozdo, bez straha, Bog ne želi da dođe kao veliki strašni kralj, jer srce čovjekovo otvara se samo ljubavlju. On dolazi kao onaj koji želi moju brigu. On ima povjerenja u mene i onda kada ja u sebe više ne vjerujem. On postaje dijete, daje se u naše ruke i ima vjere u mene. Isto tako, on me voli i dok sam grešan, to je razlika između naše vjere i svih drugih religija. On dolazi nama da bi mi mogli doći njemu. On me voli, i kada vidim da dolazi tako neobranjen meni, ja shvaćajući njegovu ljubav njemu želim odgovoriti. Evo, zato ja njega volim, ne zato što želim na neki način taj neki trgovački odnos, bit ću dobar pa ćeš ti meni dati nešto, nego čovjek se mijenja na način..ne kada ja padnem pa netko kaže -kako si pogriješio, kako si to mogao, tako se neće promijeniti. Ali ako me netko voli kada sam se sam sebi zgadio, i onda me voli, i vidim da me nije odbacio, to mi da snage da se dignem. Evo, Bog dolazi u štalu, koja je zapravo moje srce, koje je često i hladno, i ne srami se i želi mi reći ja u tebe vjerujem.
Kako izbjeći pretvaranje Božića u komercijalnu predstavu?
Đavo je vrlo lukav, on nikada neće reći Božića nema, Božić ne postoji nego će ga zamaskiratii pretvoriti u nešto drugo. Đavo uvijek igra na vanjsko na „glamur”. Bog igra skrovito, na tišinu, samozatajnost, staviti drugoga ispred sebe. Često se dogodi da i nama baš u ovo vrijeme “ukradu” Božić, zato što se damo zahvatiti strkom i darivanjem. Ja ne kažem da ne treba darivati, već je pitanje kako ja dajem, da stavim svoje srce u taj dar.
Davati iz sažaljenja ili samo da umirim svoju savjest, može ljude čak i poniziti. Prije nego sam postao svećenik prikupljali smo pomoć i nosili potrebitima. Ali smisao nije samo davanje nego susret s tim ljudima, porazgovarati s tim starčićima. Ja sam puno dobio kada sam posjećivao ljude u bolnici ili u staračkom domu. Treba samo malo porazgovarati s tim ljudima, darivati vrijeme, darivati vrijeme i u obitelji. Zadnji tjedan prije Božića je urnebes, bude strka, bude nervoze i falimo bit.
Što je s darivanjem? Nekima se Božić svodi samo na upakirane poklone, ima li to smisla?
Ako je dar alibi samo za nešto što ne znam dati, npr. ljubav, to nije bit. Naš život ima težinu onda kada ono što činim, u to stavljam svoju ljubav.
Kako provesti Božić?
Bitno je da se taj dan ne raspline u nešto nebitno. Sve pripreme imaju smisla ako se na kraju i ode na misu, to je vrhunac, kada ja primam samoga Boga u sebe. Ali ono što se može dogoditi je da nakon polnoćke se ode vani i nekada bi to završilo u veselju koje ne priliči. Ja ne kažem da se ne treba otići vani. Ali može se popričati, popiti topla čokolada, ali može se biti u obitelji i biti u krugu ljudi koje voliš. Mislim da smo taj dan svi malo nostalgični za dobrotom, i ne treba dati da nam to ukradu, ljepotu zajedništva susreta.