Haaški sud je “desnu ruku” Ratka Mladića, generala Zdravka Tolimira, osudio na doživotni zatvor. Kako se navodi u obrazloženju presude, Tolimir je kriv za genocid, zločine protiv čovječnosti i druge ratne zločine počinjene 1995. godine na području Srebrenice i Žepe u Bosni i Hercegovini.
Sud je ocijenio kako je Tolimir bio Mladiću “više jednak nego podređen”, te da je bio do kraja upoznat sa svim stravičnim zločinima koji su se događali. Tereti ga se i za udruživanje u zločinački pothvat.
Gotovo je nepoznato da je treći čovjek vojske Republike Srpske, general major Zdravko Tolimir, do ranog proljeća 1991. godine živio u Splitu. Preciznije, u ulici koja je tada nosila ime narodnog heroja Pavla Papa Šilje, a danas slavnog izumitelja Fausta Vrančića. Na trećem katu visoke zgrade u Splitu 3, u kojoj je tada živio i potpisnik ovih redaka, u stančiću od 40-ak četvornih metara Tolimir je sa suprugom proveo, prema vlastitom priznanju u Haagu, najljepše i najmirnije dane svoje karijere.
Tolimiri nisu imali djecu. Susjedi ga se sjećaju kao mirnog i povučenog čovjeka gospodskih manira. Bio je uvijek distanciran od stanara te svih kućnih događanja i ćakula. Čak i druženje s najbližim susjedima s istoga kata njemu je bilo posve strano. Pojavljivao se redovito tek na sastancima kućnog savjeta. Fina odjela i kaputi bili su zaštitni znak Tolimirove njegovane vanjštine.
Vozio je tamnomodru ladu rivu, omiljeno vozilo visokih časnika JNA i drugih iz vojno-obavještajnih struktura tadašnje države. Neki se prisjećaju kako je samo prema djeci iz zgrade znao pokazati emocije. Obično početkom mjeseca, kad bi “sjela” plaća, znao je djecu koju bi zatekao u igranju ispred zgrade u Ulici Pavla Pape počastiti s nekoliko tada omiljenih im Kraševih čokoladica “Životinjsko carstvo”.
Glavni obavještajac
Uoči početka rata, početkom 1991. godine, obavještajac KOS-a Tolimir i njegova supruga tiho nestaju iz Splita i odlaze u Knin, gdje Tolimir uspostavlja obavještajnu zajednicu srpskih odmetnika. Stanari iz Tolimirove bivše ulice čak se ne mogu sjetiti kada je i kako ovaj budući krvnik iz Srebrenice prebacio namještaj iz stana. U Splitu je, dakle, živio tiho i još je tiše iz Splita nestao.
Dvije godine nakon dolaska u Knin postao je glavni obavještajac Radovana Karadžića i načelnik vojske Republike Srpske.
Tolimir je, inače, slovio kao mozak skrivanja ratnog zločinca generala Ratka Mladića. O tome je, uostalom, javno govorio njegov kolega, također bivši obavještajni oficir vojske RS general Marko Lugonja. On je početkom ove godine rekao da je Tolimir 2002. godine od njega tražio da u svojem stanu privremeno skrije Mladića. Tolimir je, unatoč trudu najmoćnijih obavještajnih službi svijeta, uspio mjesecima skrivati francuske pilote zarobljene poslije obaranja u okolici Sarajeva 1995.
Zanimljivo je da su ljudi od najvećeg povjerenja Radovana Karadžića živjeli i radili baš u Splitu.
Jedan od njih je i general Mladić, koji je početkom 80-ih godina, prema našem izvoru, nekoliko mjeseci proveo u tek izgrađenoj raketnoj bazi u Žrnovnici pokraj Splita.
Naši se sugovornici sjećaju Mladića kao indoktriniranog komunističkog oficira koji nikada nije pokazivao emocije, čak ni prema članovima vlastite obitelji. Emocionalna hladnoća pokazala se razlogom samoubojstva njegove kćeri Ane. Nije poznato u kojoj je splitskoj ulici stanovao, no naši izvori kazuju da se Mladiću Split nikada nije svidio.
Ivo Čović: Izuzetno zločest
Ivo Čović, danas predsjednik Uprave “Zagreb holdinga”, bio je hrvatski pregovarač s Tolimirom na srednjodalmatinskoj bojišnici. Evo čega se on prisjeća:
– Imao sam nesreću u životu upoznati Tolimira i svaki put kad bih ga se u ovih 20 godina prisjetio, nisam se ugodno osjećao. Doživio sam ga kao izuzetno zločestog i pokvarenog čovjeka, bahatog u svakom pogledu, koji je kao jedini argument uvijek isticao vojnu silu.
Bio je sklon prevariti, ne ispuniti dogovoreno, a onda bi nas sutradan uvjeravao da nikakav dogovor nismo ni postigli. Može izgledati kao bogohuljenje, ali vjerujte da sam ga doživio u najgorem mogućem izdanju, gorem čak i od Mladića.