Slatkovodnim se stanarima još u proljeće prirodni raj pretvorio u pakao. Zbog velike suše pomrla je gotovo tona ribe. Rezultiralo je to vodostajima koji su duže od 17 mjeseci bili niži od 50 centimetara, što je zabilježeno možda još samo jednom u povijesti, objasnila je stručna voditeljica PP Vransko jezero Ana Katalinić.
A slanost i temperatura vode veći nego ikad. Normalni salinitet jezera, od 3 do 4 promila – upeterostručio se i opasno primaknuo do jadranskih 38. A put moru do Vranskog jezera, uz prirodne kanale, prokrčio je i čovjek.
Kanal između Jadranskog mora i Vranskog jezera prokopan je još 1770. kako bi se isušilo močvarno zemljište i dobilo što više plodnoga tla. No danas tim putem uglavnom more nadire u jezero i drastično mu povećava salinitet.
Jesenske kiše samo su ublažile stanje. Vransko jezero za mnoge je dosadašnje stanare i dalje preslano.
Kompletno se mijenja biocenoza koja je u tom jezeru. Od nekakvog slatkovodnog jezera prelazi u boćato, pa čak praktički u slano jezero u njegovu južnom dijelu, kaže dr. sc. Jelena Kralj iz Zavoda za ornitologiju i naglašava da i ono što je ostalo od biljaka i algi su samo pojedine vrste koje toleriraju tako visoku sol.
Velika je suša ugrozila cijeli ekosustav Parka prirode i Ornitološkog rezervata. S obzirom da je ove godine vodostaj bio toliko nizak da je tršćak bio suh, čaplje dangube i mali vranci nisu se uopće počeli gnijezditi. Koliko je to važno, možemo pokazati time da je Vransko jezero jedino gnjezdilište malih vranaca u Hrvatskoj. A riječ je o europskoj ugroženoj vrsti.
U Park prirode stigli su znanstvenici iz cijele Hrvatske. Odlučni su hitno pronaći rješenje. Problem će, za početak, ublažiti i to izgradnjom jednog malog privremenog praga, jedne zapornice, s kojom bi se moglo kontrolirano održavati nivo vode u jezeru. Tako će se razdoblja suše jednostavno skratiti.
Kako eko alarm zvoni na uzbunu, taj bi sustav trebao proraditi već sljedeće godine.
