Kako je Večernji list i najavio, veliki ruski plinovod Južni tok mimoići će Hrvatsku. To je i službeno potvrdio potpredsjednik ruske državne plinske kompanije Gazprom Aleksandar Medvedev na konferenciji za novinare u povodu potpisivanja konačnog ugovora o gradnji plinovoda s Mađarskom.
– Odluka o gradnji plinovoda kroz Mađarsku sad je konačna. Postojala je opcija gradnje jednog kraka plinovoda kroz Hrvatsku, ali od toga se odustalo pa se tranzit plina neće odvijati kroz tu zemlju – rekao je Medvedev. Na taj način i formalno je potvrđeno ono što je bilo jasno još početkom tjedna, nakon potpisivanja ugovora između Gazproma i Srbije. Tada je predstavljena trasa plinovoda koji bi se već u prosincu trebao početi graditi, a iz koje je bilo jasno da će plinovod iz Srbije, kod Subotice, prijeći u Mađarsku.
Dapače, tada je predstavljeno i kako će prema Hrvatskoj biti građen interkonektor kapaciteta 2,7 milijardi prostornih metara plina. Hrvatska je svoju priliku da osigura glavnu rutu plinovoda te potencijalno milijunske prihode od tranzita plina izgubila još 2007. kad je tadašnji premijer Ivo Sanader ignorirao izravnu ponudu ruskog predsjednika Vladimira Putina. Ipak, ni vlada Jadranke Kosor pa ni aktualna vlada nisu se željele pomiriti s tim gubitkom, već su njihovi predstavnici u javnost slali poruke kako još postoje šanse za Južni tok. Na dan kad je Srbija sklopila konačni ugovor s Gazpromom, Radimir Čačić je u Bruxellesu izjavljivao kako odluka o ruti nije donesena.
Sad je jasno da su to bile uzaludne nade. Doduše, Hrvatskoj se nudi mogućnost gradnje plinovodnog spoja na Srbiju, no svrsishodnost takve investicije u najmanju je ruku diskutabilna. Naime, i da ne gradi taj dio plinovoda, Hrvatska će imati pristup plinu iz Južnog toka.
Već gotovo dvije godine u funkciji je intekonektor između Mađarske i Hrvatske kapaciteta 6 milijardi prostornih metara. U Hrvatskoj se trenutačno godišnje troši tek oko 3,4 milijarde prostornih metara, od čega se oko 2,2 milijarde zadovoljava iz domaćih nalazišta. Tužan je to epilog projekta koji je Hrvatskoj mogao donijeti golemu financijsku i geopolitičku korist – samo da nije uništen katastrofalnim odlukama domaćih političara.