Vanessa Redgrave, Brigitte Bardot, Condolezza Rice, serijski ubojica, građanin-rasist isfrustriran svakodnevicom svog života i njihova viđenja svijeta, života, moralnih i zakonskih obaveza, isječena, izmješana i na kraju promućkana. Tim riječima bi se ukratko mogla opisati predstava Olivera Frljića premijerno izvedena u Sv. Donatu na otvorenju ovogodišnjeg Zadra snova.
Kao što je prethodno naznačeno, dijelovi kolaža "Gospođice Rice, puno prije geopolitike bila je glazba" preuzeti su iz "stvarnog" života; intervjua, izjava poznatih ličnosti, ali i ponekog filma, a predstava se prema ideji njezinog autora primarno bavi ispražnjenošću pojma "političko kazalište", stavljajući politički aktivne osobe u konkst kazališta, ali i glumce u kontekst političkog govora.
Kao rezultat svega toga publika je mogla pogledati izvedbu nasumično poredanih scena različitih ljudi postavljenih u različite situacije. Iako nisu zanemarive izvrsne interpretacije Ane Karić, Senke Bulić i Niine Violić, naposlijetku je ipak stvoren dojam da je i 60 minuta predstave, koliko je trajala, bilo previše.
Konfuzna koncepcija isječenih scena lako se da usporediti s onom nalik kultnom Mementu. No, Memento je na kraju imao faktor iznenađenja, a "Gospođice Rice, puno prije geopolitike bila je glazba" – samo ponavljanje gradiva.
