DEN HAAG – Svjedok haškog tužiteljstva kanadski general Andrew Leslie u završnici svoga svjedočenja na suđenju u slučaju "Gotovina, Čermak i Markač" u četvrtak je priznao da je u Kninu i okolici postojao značajno veći broj srpskih vojnih objekata i postrojenja nego što je posvjedočio na početku svoga trodnevnog iskaza pred Haškim sudom.
– To su prema mom najboljem sjećanju vojni objekti za koje znam, rekao je general Leslie nakon što je nabrojio ukupno deset lokacija u i oko Knina, uključujući i nekoliko položaja srpske protuzračne obrane, ministarstvo obrane i zapovjedništvo vojske tzv. RSK, sjedište krajinske vlade, ranžirni kolodvor, vojno skladište, sjedišta civilne i specijalne policije za koja je priznao da su imali i vojnu ulogu, te bunkere.
Nekoliko dana ranije Leslie je tvrdio da su u i oko Knina postojale tek tri takve lokacije koje je Hrvatska vojska mogla legitimno napadati. Svjedok nije, tijekom ispitivanja koje je vodio branitelj generala Ante Gotovine Greg Kehoe, mogao potvrditi da je vojni objekt bila i tvornica vijaka TVIK u kojoj se proizvodilo oružje jer u njoj nikad nije bio.
Kehoe je iskoristio jednog od najvažnijih svjedoka tužiteljstva da precizno locira na karti Knina i niz drugih lokacija poput nadvožnjaka, smještajnih kapaciteta za zapovjednike srpskih snaga, poštu, prostor kojim se srpska vojska koristila kao helidromom.
Leslie je u svome iskazu ustrajao na tome da hrvatske snage nisu raspolagale primjerenim topničkim oružjem za gađanje vojnih ciljeva u naseljenim mjestima koje bi jamčilo minimalne civilne žrtve.
– Ako ne možete jamčiti preciznost za objekte koje koristi vojska u civilnom području onda ne napadate neselektivnim oružjem, poručio je Leslie, no na pitanje Kehoa kojim su točno vrstama oružja granatirane pojedine lokacije po Kninu odgovorio je da – ne zna.
Svjedok je tek na kraju svoga iskaza, na pitanje predsjedavajućeg suca Alphonsa Orieja, otkrio da je osobno imao prilike susresti dvojicu optuženih generala – Antu Gotovinu i Ivana Čermaka.
Generala Gotovinu kojeg je prvi puta susreo kada je hrvatska strana u ožujku 1995., kako je istaknuo, "opravdano prosvjedovala" zbog srpskih upada u zonu razdvajanja, opisao je kao "dinamičnog, karizmatičnog, agresivnog, inteligentnog i vrlo odlučnog" zapovjednika koji je nedvojbeno zapovijedao ofenzivnim snagama u Sektoru Jug i koji je uživao poštovanje podređenih zapovjednika.
Ocijenio je da se sadržaji susreta s Gotovinom, kojima je nazočio kao pratnja svojih zapovjednika, nisu odnosili na sadržaj optužnice. Leslie je kazao da su snage kojima je zapovijedao general Gotovina unutar 3-4 dana od početka Oluje otišle iz Knina dalje kako bi nastavile borbe.
Generala Čermaka, kojeg je susreo nekoliko puta od 7. kolovoza 1995. nadalje, opisao je kao vrlo susretljivu i pomirljivu osobu koja je željela ostvariti dobru suradnju s međunarodnim snagama.
Leslie je kazao kako im je Čermak bio predstavljen kao "vojni guverner", no kasnije je pojasnio kako je bilo očito da je optuženi general mogao donositi odluke o "minornim pitanjima" poput dostave hrane u bazu UN-a, ali ne i o bitnim politički osjetljivim pitanjima.
– O tome apsolutno, kategorično ne, kazao je Leslie, navodeći kao takav primjer rješavanje pitanja predaje Srba osumnjičenih za ratne zločine hrvatskoj strani, a koji su se s početkom Oluje sklonili u kninsku bazu UN-a.
– Gotovinu su doživljavali kao osobu koja je vodila rat, a Čermaka kao upravitelja, prenio je Leslie sucima dojam koji su imali pripadnici UN-a.
Nakon Leslieja počeo je svjedočiti bivši stanovnik Gračaca Mile Sovilj koji je opisao kako je počela Oluja u tom gradu. Svjedok je kazao kako je nedaleko njegove kuće pala jedna granata a pri odlasku iz Gračaca vidio je polomljene grane koje su svjedočile o još jednoj ispaljenoj granati na Gračac. Opisao je kako je doznao da mu je otac pronađen u zajedničkoj grobnici u Gračacu i identificiran DNK analizom 2004.
Njegov iskaz nastavlja se u petak.