STRASBOURG – Veliko vijeće Europskog suda za ljudska prava u Strasbourgu objavit će danas presudu o tužbi hrvatskih štediša protiv Slovenije zbog duga Ljubljanske banke.
Hrvatski državljani Ivo Kovačić, Marijan Mrkonjić i Dolores Golubović pokrenuli su još 1997. godine postupak pred Europskim sudom za ljudska prava u Strasbourgu protiv Republike Slovenije zbog kršenja prava na mirno uživanje sredstava zamrznutih u Ljubljanskoj banci.
Sedmeročlano vijeće Suda u Strasbourgu u studenom 2006. godine odbacilo je njihovu tužbu, uz obrazloženje da su Ivo Kovačić i Marijan Mrkonjić u potpunosti isplaćeni 20. srpnja 2005. temeljem odluke osječkog Županijskog suda nakon prodaje nekretnina bivše Ljubljanske banke u tom gradu. Što se zahtjeva Dolores Golubović tiče, Europski sud je utvrdio da ona iz nepoznatih razloga nije poduzela nikakve pravne korake u Hrvatskoj, iako bi vjerojatno ostvarila uspjeh, da je to učinila. Dvoje od troje tužitelja nije dočekalo presudu – Ivo Kovačić i Dolores Golubović su u međuvremenu umrli, a slučaj pred Sudom preuzeli su njihovi nasljednici.
Nakon što je tužba odbačena, na zahtjev oštećenih štediša, odnosno njihovih nasljednika, Veliko vijeće, koje čini 17 sudaca, odlučilo je razmotriti ovaj predmet. Veliko vijeće je 14. studenoga prošle godine održalo javnu raspravu na kojoj je saslušalo sve strane uključene u postupak koji je troje hrvatskih štediša pokrenulo protiv Republike Slovenije zbog duga Ljubljanske banke – odvjetnike oštećenih štediša, predstavnike slovenske Vlade i predstavnike Republike Hrvatske, koja je iskoristila svoje pravo i uključila se na strani štediša.
Predstavnici slovenske vlade na toj su raspravi ponovili svoje stajalište da je u ovom slučaju posrijedi sukcesijsko pitanje za koje Europski sud za ljudska prava nije nadležan. Zastupnica slovenske vlade je rekla da je bankarski sustav u bivšoj Jugoslaviji bio utemeljen na teritorijalnom načelu, sugerirajući da je filijala Ljubljanske banke bila samostalna u odnosu na svoju središnjicu u Ljubljani. Odbacila je i prigovore o diskriminaciji, ističući da su neslovenski državljani koji su imali štednju u poslovnicima u Sloveniji, uspjeli podići svoje ušteđevine. Predstavnici Slovenije su na pitanje sudaca gdje je završio novac hrvatskih štediša odgovorili da je toga novca uložen u hrvatske tvrtke i nije vraćen, a dio je završio u Narodnoj banci Jugoslavije.
Zastupnica hrvatske Vlade Štefica Stažnik rekla da je Ljubljanska banka ulagala u tvrtke na području Republike Hrvatske u tadašnjim jugoslavenskim dinarima, dok je za devize neizravno sugerirala da su mogle završiti na računima inozemnih banaka, koje je tada osnovala Ljubljanska banka.
U to je vrijeme Ljubljanska banka osnovala mješoviti inozemne banke, a te se banke osnivaju s određenim kapitalom, a istodobno Ljubljanska banka tvrdi da u to vrijeme nije imala novaca, rekla je Stažnik.
Slovenija je 1994. godine donijela ustavni zakon kojim je Ljubljansku banku podijelila na dva dijela tako da je nova banka preuzela svu aktivnu imovinu, a stara je zadržala samo dugove prema stranim vjerovnicima, čime je onemogućila hrvatske štediše da se za svoja prava izbore pred sudovima u Sloveniji.
Oštećeni štediše ili njihovi nasljednici podnijeli su tužbu zbog toga što nisu mogli povući svoje devizne štedne uloge u zagrebačkoj poslovnici Ljubljanske banke, pozivajući se na odredbu iz Europske konvencije o ljudskim pravima, koja jamči pravo na vlasništva. Tužitelj Kovačić je podnio tužbu i zbog diskriminacije na temelju državljanstva, jer se Slovencima koji su imali štednju u zagrebačkoj poslovnici Ljubljanske banke omogućilo podizanje njihove štednje.
Tu presudu s nestrpljenjem očekuju ne samo brojni štediše bivše Ljubljanske banke u Hrvatskoj, nego i u Bosni i Hercegovini. Najmanje 130.000 štediša bivše Ljubljanske banke u Hrvatskoj potražuju oko 172 milijuna eura glavnice svoje štednje, ne računajući pripadajuće kamate.
Više njih već je podnijelo zahtjev, ali su od suda u Strasbourgu dobili odgovor da će se čekati dok se ne riješi ovaj slučaj Kovačić i ostali protiv Slovenije.