ZADAR – Na nedavnom prosvjednom okupljanju nekadašnjih radnika Bagata ispred ulaza u tvornicu, pitali smo jednog od njih što je točno radio ujutro kad bi došao na posao, piše Slobodna Dalmacija. Odgovor radnika je bio podjednako iskren i znakovit: Čekao sam na marendu!
Bagat je nestao, a nestala je i institucija svete radničke marende koja je mnogima bila glavni dnevni obrok u mnogim tvornicama i poduzećima.
Čak ni u SAS-u, nekad poznatom po vrhunskim marendama koje je spremao meštar kužine Josip Hrabra (napisao i knjigu “Moja dalmatinska kuhinja”), nema više ne samo toplog obroka nego ni kuhinje.
Marenda se dosta dugo održala u građevinskim tvrtkama gdje je radnicima na terenu uistinu prijeko potrebno nešto konkretno pojesti tijekom radnoga vremena.
U Gortanu je, tako, tek nedavno ukinuta marenda jer je došlo do reorganizacije tvrtke, a i zakonske promjene su to omogućile. Topli obrok je, naime, ispao iz zakona, u nekim su poduzećima (pa tako i u Gortanu) to protumačili da bi ostanak marende za radnike značilo da rade nešto protuzakonito.
Tako im je očito jednostavnije i jeftinije, pa makar radnici padali s nogu. U Gaženici, u kojoj je nekad radilo tri-četiri tisuće ljudi u desetak poduzeća, kuhanje toplog obroka zadržalo se samo u Kepolu gdje jedan privatnik drži kuhinju otvorenog tipa.
Po pristupačnim cijenama za namjernike i zaposlenike okolnih tvrtki (samo tridesetak zaposlenika Kepola ima potpuno besplatan topli obrok). Jedino se u Tankerskoj plovidbi zadržao nekadašnji oblik toplog obroka. Priprema se u Društvenom domu, a zaposlenici obrok plaćaju 15 kuna.
